Kako je Senad Džambić izgradio imperiju "Bingo"

Ekonomija 15. sep 201617:51 > 17:54
Tuzlanski.ba

Urbana je legenda da je Senad Džambić, električar po struci, i jedan od najbogatijih Bosanaca, dobio pozamašnu svotu novca na nagradnoj igri u inostranstvu, nakon čega je u Tuzli otvorio svoj prvi trgovački objekat simboličnog naziva “Bingo”, danas jedan od dva najveća maloprodajna lanca u BiH, piše Blic.

Magazin “Forbes” je ovog tuzlanskog preduzetnika lani svrstao na drugo mjesto po bogatstvu u BiH, sa prihodom od 258,9 miliona eura, dok je prvo mjesto zauzimao Izudin Ahmetlić, vlasnik “Hifa grupe”, koja posluje u naftnom sektoru, sa prihodom od 330,5 miliona eura. HIFA je zapravo u vlasništvu tri brata – Hajrudina, Izudina i Fahrudina Ahmetlića, a naziv firme je akronim njihovih imena i prezimena.

No, bolje upućeni tvrde da je najbogatiji Bosanac u ovom trenutku Nijaz Hastor, vlasnik poslovne imperije Prevent. Uz Prevent u BiH, Hastor je vlasnik još 30-ak tvornica u BiH i Evropi u kojima trenutno radi 13.000 radnika., no glavninu prihoda ostvaruje van BiH, poglavito u Njemačkoj gdje je i smještena njegova krovna kompanija.

Džambić se za godinu dana popeo sa trećeg mesta na drugo (u 2014. imao je prihod od oko 235 miliona eura). Analitičari tvrde da bi ubrzo mogao izbiti i na prvo mesto kao prvi milijarder u BiH. Džambić, prema analizi bosanskog portala Biznisinfo, trenutno “diše za vratom” lancu “Konzum” najbogatijeg Hrvata Ivice Todorića.

Jedan je od rijetkih sa “Forbesove” liste najbogatijih ljudi u BiH koji živi u stanu, i to u, za njegova primanja, skromnih 100 kvadrata, sa četvero djece. Iako je priča o lutriji zanimljiva, on objašnjava da to i jeste samo legenda.

– Prije rata, negdje 1985. godine, dvojica braće i ja imali smo košnice. Bilo je tu nekih 120 košnica na autobusu. Godišnje smo znali da proizvedemo i do 30 tona meda. Prije rata devedesetih radio sam u rudniku, a držao sam i bilijare i flipere. Kasnije sam uveo i poker-aparate. Od 1985. bavio sam se time i nastala je firma. Asocijacija na „Bingo“ potiče iz tog vremena. Nisam dobio novac na lutriji, pa uložio. Počelo je i razvijalo se ovako kako vam pričam. Zaradimo nešto i odmah uložimo i sve tako – svjedočio je Džambić za medije.

Njegov stan u Tuzli, kako kaže, ima sto kvadrata u u njemu živi i njegovo četvero dece.

– Možda sam jedan od najvećih privrednika, ali najbogatiji nisam sigurno. I kada bi ovi što su bogatiji od mene htjeli da investiraju kao što ja radim, svima bi nam bilo bolje – rekao je vlasnik “Binga” za Patriju.

Njegovo bogatstvo se mjeri stotinama miliona, ali on tvrdi da je i te kako zadužen.

– Vidite, ne sakupljam novac i ne deponujem ga u strane banke. Sve što zarađujemo, mi odmah investiramo i širimo se dalje. Želimo da u svakom kutku BiH imamo neki svoj objekat. I idemo tom cilju sve bolje. Radimo mnogo s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i zaduženi jesmo. Bez kredita ne može se raditi – kaže on.

Bosna i Hercegovina je za njega, bez obzira na tešku političku i ekonomsku situaciju u državi, zemlja u kojoj vrijedi živjeti i u koju vrijedi investirati. Nedostaje samo, kako vjeruje, politička podrška i nacionalna osviještenost kod građana.

– Građani su ti koji mogu jako puno doprinijeti poboljšanju ekonomske situacije u zemlji. Dovoljno je da kada idu u trgovinu kupuju domaće proizvode. Svako ko tako ne radi neka ima na umu da ruši BiH – prenosi Blic Džambićeve riječi.

Najsretniji je, kaže, kada dođe pred fabriku „Majevica“ u Tuzlanskom kantonu, a tamo desetine i desetine traktora i kamiona punih domaće robe čekaju istovar.

Jednostavnim riječima objašnjava svoju poslovnu filozofiju.

– Mene je dragi Bog stavio da, ipak, malo idem ispred ovog našeg naroda, podržim ovu našu proizvodnju, a i da se malo počnemo mijenjati kao narod. Da se prekine s onim našim: ‘Taman, meni dosta’. Da, dakle, prestanemo tako razmišljati i da krenemo prema naprijed i uvijek idemo dalje i bolje. Ne smijemo stati! Znači, ni u jednom poslu ne možemo reći: ‘E, sad je dosta, više mi ne treba’. Uvijek moramo ići, pratiti konkurenciju, biti ispred nje… u svemu – rekao je svojevremeno Džambić za “Avaz”.

Grupacija “Bingo” koja tržne centre i proizvodna preduzeća ima po cijeloj BiH direktno i indirektno upošljava oko 5.000 ljudi. Džambić ima većinsko vlasništvo u još 11 firmi u BiH, koje se bave nekretninama, proizvodnjom odeće, prehrambenih proizvoda…

– Kada bih prodao „Bingo“, izdao bih sve. To bi bila katastrofa i za mene i za moje saradnike i za kooperante, proizvođače… Jer, niko vam ne bi mogao garantovati da će i dalje otkupljivati ono što proizvodite. Meni je važno da sam zdrav. Jedem dvaput dnevno, vodim računa o sebi… I sad da prodam, imao bih nekih para, ali to, opet, moram u nešto uložiti, raditi. I da opet idem ispočetka – rekao je za “Avaz” ovaj tuzlanski poduzetnik.

– „Bingo“ kod potrošača igra na kartu domaćih proizvoda i niskih cijena – ističe ekonomista Goran Radivojac, ocjenjujući da je preuzimanjem francuskog lanca ‘Interex’ dodatno utvrdio poziciju većeg trgovačkog lanca, kada je postao prisutniji i u Republici Srpskoj, piše Blic.

Radivojac dodaje i da “očigledno da u trgovinskom lancu ‘Bingo’ poznaju lokalno tržište, da imaju dobre rokove plaćanja prema domaćim proizvođačima i nisu opterećeni eksternim faktorima, kreditnim zaduženjima ili rasprostranjenosti na drugim tržištima”.