"Moj prvi san je bio da budem arhitektica. Da se vratim malo u to doba djetinjstva koje sam koristila da svaku moguću komunikaciju sa spoljnim svijetom ostvarim putem crteža. Imala sam rođaka koji je studirao arhitekturu, koji je postao arhitekta i meni se strašno dopao naziv tog zanimanja koji sam ja razumjela kao arhitekta. Tako da sam rekla, ovo mora da je neko divno zanimanje kad se u njemu pominje neka tetka. Cijeli moj svijet se okretao oko činjenice da želim nešto graditi, da želim nešto stvarati, i da putem crteža donosim svoju emociju koja me povezuje sa vanjskim svijetom", započinje svoju priču Marijela Margeta Hašimbegović. Pročitaj više
Komentari
Vaš komentar