Niko to, uostalom, bolje ne zna od člana Predsjedništva koji bi, da nije Izetbegović, sin Alijin, i danas bio arhitekta u nekom zavodu ili, u boljem slučaju, imao vlastiti studio i crtao tuđe kuće u njemu.
U danskoj televizijskoj seriji „Borgen: sjedište moći“, ima epizoda u kojoj glavnu junakinju, četrdesetogodišnju karijernu političarku i ambicioznu predsjednicu stranke u usponu, Brigitte Niborg, savjetnici informiraju o tome kako je jedan od njenih najvećih konkurenata nekada imao saobraćajnu nesreću bez nekih posljedica, te da je tada vozio pod utjecajem alkohola.
Niborg odgovara da zna i da je priča već bila u novinama. Uzvraćaju joj kako, ipak, niko nije objavio podatak da se u automobilu nalazila i političareva ljubavnica, pa predlažu plasiranje diskreditirajuće vijesti u medije. Samohrana majka dvoje djece, bivša premijerka sa željom da to opet bude, Brigitte Niborg, odbija savjet i kaže kako se u politici mora zadržati dignitet, objašnjavajući usput da privatni odnosi nisu javna stvar sve dok nemaju utjecaja na jednako javni posao.
Igor Jakovenko je krajem prošle godine na ruskom siteu „Dnevni žurnal“ objavio tekst koji na srpskom jeziku i prijevodu Haima Morena za Peščanik.net, nosi naslov: „Moralni idiotizam“. U njemu, uz ostalo, autor objašnjava ovu, naizgled uvredljivu sintagmu: „Moralni idiotizam je termin koji je u psihijatriju uveo engleski lekar Džejms Pričard da označi poremećaj ličnosti kod koje intelekt ostaje sačuvan, ali moralni orijentiri nestaju“. Drugačije rečeno: moralni idiot je osoba koja, recimo tako, zna da misli, koristi se suvislim argumentima, samo što ono čemu misli i za šta se zalaže nije ni moralno, ni normalno.
“Imamo presumpciju nevinosti. Prošle su sve provjere i Dautbašić, kao i drugi kandidat za zamjenika ministra odbrane Jusić, mogu biti imenovani. Šta će se dalje pokazati kroz rad Tužilaštva ne bih špekulisao“, izjavio je, nema dva – tri dana, bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, objašnjavajući svoju i podršku SDA kandidaturi Bakira Dautbašića za mjesto ministra saobraćaja i komunikacija u Vijeću ministara.
VEZANE VIJESTI
Dautbašić je, inače, u protvoru zbog sumnje da je vršio pritisak na svjedoke u procesu protiv Nasera Keljmendija na Kosovu, za kojeg tužitelj navodi kako je vodio zločinačku organizaciju kojoj je pripadao i Fahrudin Radončić.
Nešto ranije, predsjednik Stranke demokratske akcije je kazao: „Ona je menadžer, ona zna da inspiriše ljude, ona zna da motivira ljude, da iz njih izvuče ono najbolje, da se dobro radi… Mislim da je za pacijente dobro da imaju dobre menadžere, bez obzira kako se oni prezivali. To što neko ima isto prezime kao član Predsjedništva BiH ne bi trebalo biti ni preporuka, a naročito mu to ne bi trebalo biti nešto što ga zaustavlja u tome da da svoj doprinos“.
Ona je, je li, Sebija Seka Izetbegović i supruga je Bakira Izetbegovića!
Dok se u političkom životu vodila borba za pozicije u vlasti i bolnici, u stvarnom je Zaim Rizvić rafalom iz automatske puške ubio uposlnika Vlade Tuzlanskog kantona, u slobodno vrijeme kamatara – Nusreta Suljkića. Pozvao ga je, prema izvještajima sa mjesta zločina, kako bi vratio dio duga, da bi onda sebe riješio svih dugova, a Suljkića života.
Ko je od aktera iz ovih priča, jedne izmišljene i tri stvarne, moralni idiot?
Zaim Rizvić nije sigurno: da je znao da misli, da mu je intelekt ostao sačuvan, nikada se ne bi zadužio kod Suljkića, već u najbližoj poslovnici neke komercijalne banke. Istina, tu bi teže dobio novac, ali bankarski činovnici, za razliku od zelenaša, makar ne tuku, ne prijete silovanjem i ne mijenjaju iznos kamate brzinom zvuka. No, svojim je zločinom Rizvić, ipak, učinio dobro djelo: ubistvom za koje će odležati neke godine u zatvoru, muke je oslobodio ostale Suljkićeve robove i obavio djelimičnu deratizaciju Tuzle, očistio je od barem jednog društvenog štetočine čije je paralelno zanimanje bilo javna tajna, ali zbog njega nije procesuiran. Bio je, dakle, službeno nevin, ma koliko na nemoralan i nezakonit način uvećavao imetak.
Moralna idiotkinja nije ni Brigitte Niborg. U stvarnom, našem svijetu, u Bosni i Hercegovini, ona je samo idiotkinja, jer je umjesto da profitira objavljivanjem diskreditirajućih informacija o konkurentu, odlučila braniti dignitet onoga čime se bavi, povlačeći granicu između privatnog i javnog, ma koliko se mogla okoristiti njenim prelaskom.
Ostaje nam još Bakir Izetbegović. Presumpcija nevinosti na koju se poziva braneći kandidaturu Bakira Dautbašića za ministra, zapravo je pretpostavka kako niko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno. U drugoj izjavi citiranoj u ovom tekstu, Izetbegović, pored ostalog, kaže: „To što neko ima isto prezime kao član Predsjedništva BiH ne bi trebalo biti ni preporuka, a naročito mu to ne bi trebalo biti nešto što ga zaustavlja u tome da da svoj doprinos“.
Intelekt bošnjačkog člana Predsjedništva je, kako bi rekao doktor Prichard, očito sačuvan. Moralni orijentiri su već upitni. Bakir Dautbašić još nema potvrdu da je kriv za pritisak na svjedokinju Azru Sarić, ali je za to osumnjičen, uhapšen i pritvoren na mjesec dana. Otišao je iza rešetaka umjesto na posao – u Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, odakle je, do daljnjeg, dok ne donese papir da je čist k'o dječija suza, suspendovan. Kada ga i ako dobije, neće postojati prepreke njegovoj kandidaturi za bilo šta. Predlagati ga za ministra dok sjedi u ćeliji i nosi teret sumnje za ozbiljno krivično djelo, moralno je taman koliko i normalno. Tačno nimalo ili u istoj mjeri u kojoj je karijerni uspon Seke Izetbegović proporcionalan akumulaciji moći njenog supruga, čije je prezime, da se ne lažemo ako nema, a nema potrebe, u jednom dijelu BiH bolja preporuka od bilo koje i bilo čije druge.
Niko to, uostalom, bolje ne zna od člana Predsjedništva koji bi, da nije Izetbegović, sin Alijin, i danas bio arhitekta u nekom zavodu ili, u boljem slučaju, imao vlastiti studio i crtao tuđe kuće u njemu.
U zemljama na koje mislimo kada kažemo normalna država, eto u recimo, Danskoj, stvarnoj Danskoj, ne onoj iz TV serije „Borgen“, svašta se zna dogoditi, ali se još nije desilo da grupe građana tijelima čuvaju bolnicu od odluka dojučerašnje menadžerice zvučnog prezimena ili da pojedinci rafalima okončavaju dužničko robovanje uposlenima u nekoj Vladi. Ovdje, kod nas, vidimo jeste.
Tamo gdje je moralni idiotluk uobičajen, pravda i javni interes brane se na neuobičajen način. To što su povod, sredstva borbe i njene posljedice drugačiji, ne znači kako oboje nema isti uzrok. Kada se, drugačije rečeno, iz pritvora može ići za ministra, kamatariti iz zgrade Vlade i kada je prezime profesionalna referenca, onda je najmanje što se može očekivati to da pojedinci ili grupe provode pravdu mimo prava, umorni od famozne presumpcije nevinosti i drugih otrcanih fraza kojima su moralni idioti skloni.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
