Pod prividom 'mirnih, dosadnih i društveno predvidljivih izbora', Saveznu Republiku Njemačku pogodio je prošle nedjelje tektonski politički potres.
Naime, prvi put poslije Drugog svjetskog rata, u parlament vodeće zemlje evropskog Zapada probila se stranka, koja u javni diskurs Njemačke unosi ultradesničarsku i rasističku platformu, te nešto čak i pogibeljno – otvoreno veličanje nacističkog režima – najgoreg, najsramotnijeg i nesumnjivo najtragičnijeg iskustva njemačke nacije uopće.
„Vaš glas će se napokon ćuti u Bundestagu“ … a „Njemačka se mora prestati izvinjavati za nacističku prošlost“, grmio je lider AfD-a Aleksander Gauland, nakon potvrde da se njegova stranka, sa 13,2 posto glasova, probila na treće mjesto po snazi u Bundestagu.
Dok Gauland naglašava riječi: „Mi ćemo vratiti našu zemlju i naš narod”, kao da slušamo čovjeka iz Bijele kuće u Vašingtonu, što samo po sebi sugerira zaključak da savremeni, do zuba naoružan svijet, pod palicom nedoučenih trgovaca nekretninama i činovničkih mediokriteta, bez ikakvog uvida u sutrašnjicu, klizi u neizvjesnost… Prisjećamo se u ovom trenutku mudrog savjeta Ortege i Gaseta: „Prošlost nam ne može reći šta valja činiti, ali nam može reći čega se valja okaniti.“
Mnogi se u Evropi pitaju: odakle se pojavio AfD?
Osnovana neposredno prije izbijanja izbjegličke krize, 2013. godine, Alternativa za Njemačku bila je beznačajna stranka sa političkog ruba, koja se, poglavito, zalagala za izlazak iz eurozone i vraćanje deutcsh marke kao nacionalne valute. AfD se tada uglavnom bavila provokacijama i kršenjem tabua, vezanih uz tamniju stranu njemačke historije.
Izbjeglička kriza 2015. ‘reanimirala’ je AfD, i lansirala je u sam centar njemačke društvenosti. Na valu antiimigracionog, antimuslimanskog i rasističkog raspoloženja jednog dijela njemačkog političkog spektra, AfD se brzo profilirala u krajnje desni pokret, sa izrazito ksenofobnom agendom: Njemačka – Nijemcima.
‘Najzaslužnije’ za spektakularan parlamentarni rezultat AfD-a su stranke tzv. ‘velike koalicije’ – CDU/CSU i SPD: prva zbog ‘no limit’ dobrodošlice Angele Merkel izbjeglicama iz Sirije, a druga opet, zbog socijalne neosjetljivosti, kako tvrde njemački mediji. Nesumnjivo da je relativno siromaštvo razlog što je AfD na izborima ‘pomela’ SPD, dijelom i CDU/CSU, na istoku zemlje…
U 19. saziv Bundestaga ušlo je sedam političkih grupacija: CDU-CSU sa 32,8 posto glasova, SPD 20,7, AfD 13,2, FDP 10,4, Zeleni 9,1, i LJevica sa 9 posto glasova.
Budući da se lider SPD-a Martin Šulc već odlučio za napuštanje dosadašnje koalicije, Angela Merkel ostaje samo jedna mogućnost za formiranje vlade: Liberali (FPD) i Zeleni. Nevolja je u tome što su te dvije stranke, po programskim opredjeljenjima, umnogome razroke.
Ostaje nada da će Merkelica uspjeti sastaviti funkcionalan kabinet, po formuli svog davnašnjeg prethodnika, Ludviga Erharda, koji je znao da je ‚kompromis umijeće podijeliti kolač tako, da svako misli da je dobio najveći dio.‘
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.