Političku situaciju u regionu mnogi karakterišu kao bure baruta koje svakog trenutka može da eksplodira.
Šta nam ovo rade? Poznata ratna replika se i danas dobro uklapa u političku svakodnevnicu regiona. Iste države su akteri, političari u malo izmjenjenom sastavu, dok razmjena rafala nikad nije prestala samo se srećom iz oružane transformirala u verbalnu paljbu.
Problem je što veliki broj građana nasjeda na populističke trikove političkih lidera Srbije, Hrvatske i BiH.
Čim otvore nacionalne teme građani automatski zaborave na sve poteškoće s kojima se svakodnevno susreću i počnu klicati svojim nacionalnim vođama i zaštitnicima.
Političku situaciju u regionu mnogi karakterišu kao bure baruta koje svakog trenutka može da eksplodira. U stalnoj verbalnoj razmjeni paljbe između Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ja ipak ne vidim opasnost od izbijanja novog oružanog sukoba. Mene ovo njihovo sporadično potpirivanje nacionalnih tenzija više podsjeća na tinjajuću vatru koja je dovoljno jaka da osvijetli okolinu ali i dovoljno slaba da ne može prouzročiti veću štetu.
Nacionalni lideri tu vatru revnosno održavaju jer ukoliko bi se ugasila ostali bismo u mraku i shvatili bismo da nam osim nacionalne retorike nisu ništa više pružili.
Zadnjih dana smo mogli čuti i izjave da se situacija u regiji znatno pogoršala. Da li je to zaista tako? Da bi se situacija pogoršala morala bi prvo da bude skladna, a to se za međusobni odnos ove tri države ne može reći. Sjetimo se nedavne izjave predsjednice Hrvatske u kojoj kaže da će “puno vode proteći Dunavom dok Srbija i Hrvatska postanu prijateljske”.
Prisjetimo se sazivanja Saveta nacionalne bezbednosti Srbije nakon jedne nepromišljene, a bezazlene izjave Bakira Izetbegovića o priznanju Kosova. Prisjetimo se još jedne poruke Kolinde Grabar Kitarović upućene bh. Hrvatima nakon izricanja posljednje presude suda u Haagu: „ostanite mirni i dostojanstveni, nemojte se bojati, uz vas smo“.
Kada čujete ovakve izjave, kada vidite svenarodno jedinstvo, sazivanja vojske i pozivanja građana da ostanu mirni stvarno biste pomislili da smo na korak od rata. No, na našu sreću, ili na našu žalost, izabrali smo političare koji govore i rade ovakve stvari samo zato da bi se održali na vlasti, a znaju da im takva retorika garantira bar još jedan mandat.
Oni su zadnji koji bi željeli rat jer oni ipak imaju najviše (imovine) za izgubiti, imovine čije porijeklo nije kod sviju tako lako utvrditi.
Uz ovakve lidere, ali i uz ovakve narode gladne nacionalnih tema, teško da će se u skorije vrijeme smiriti tenzije između ove tri države i da će politički lideri sjesti za jedan stol i razgovarati o ekonomskoj, kulturnoj, obrazovnoj i drugoj suradnji od koje bi građani mogli imati neku korist.
Dok se nešto od toga ne promijeni političke vođe ovih zemalja će pod lupu stavljati svaku riječ, pogled ili potez susjeda kako bi iz toga izvukli novi sukob na kojem će prikupiti koji dodatni izborni poen.
