Karikature od prije 20-30 godina su i dalje aktuelne i kod nas se samo mijenja vrijeme i vlast, ali ćud političara i naroda nikako jer mi ne možemo da izađemo iz političkog populizma, ocjenjuje u razgovoru za Anadolu Agency (AA) poznati Novopazarac i karikaturista Muhamed-Max Đerlek.
“Mi nemamo šanse da izađemo iz tog političkog populizma koji prija narodu. Naše društvo se liječi zahvaljujući tom putu ka EU“, konstatuje karikaturista i ponavlja da i ovaj svjet sve više liči na karikaturu.
Povod za razgovor za Đerlekom je još jedan njegov profesionalni uspjeh. Na konkursu magazina Dani, od pristiglih 144 radova od 45 autora, na Drugom konkursu savremene srpske karikature – Subotica 2016. godine, žiri je za najbolju karikaturu i Prvu naradu izabrao upravo njegov rad.
Tema je bila grad, a karikatura za koju je Đerlek dobio nagradu u Subotici prikazuje figuru čovjeka u koga je smješten jedan cijeli grad i kako taj čovjek iz sebe izbacuje smeće.
“Od glave sve polazi, glava je u formi fabrike sa povijenim dimnjacima i dobija se izgled kape od dvorske lude. To je karikatura koja se nalazi na ivici ilustracije ali ima poruku koja je duhovita“, navodi Đerlek i pojašnjava da karikaturista svoja opažanja, bila ona i najcrnja, prikaže na duhovit način.
Đerlek, silom prilika, radi dnevno-političku karikaturu, ali kako podvlači najviše voli da crta karikature sa univerzalnom porukom.
“Neki aktuelni događaj me inspiriše pa to uradim da traje. Karikature su za sva vremena. Mi još nismo izašli iz devedesetih godina. Sve se mijenja sporo jer jer je populizam najbolji mamac za zaglupljivanje narodnih masa, za lov na naivne. Sve što se dešavaa u Beogradu se reflektuje i ovdje nas“, ocjenjuje Đerlek i ukazuje da od populizma nije lišena nijedna partija u Sandžaku.
Karikatura nije izgubila na značaju
Đerlek se slaže da je karikatura i danas značajna u medijima, tražena i da postiže efekat u javnosti. Prema njegovim riječima karikaturom se, na zajedljiv i sarkastičan način kazuje gledanje na svijet i događaje, a zreo karikaturista mora da bude i dobar psiholog i logičar kako bi razlikovao tipove ljudi.
“Dobar karikaturista mora da primjeti i na neki načine prevede kako bi sve logično postalo nelogično i da to kaže na duhovit način. Karikatura jeste i preterivanje. Da bi uradio dnevno-političku karikaturu ja nakupim informacije, odaberen najbitniju ili najproblematičniju i razmišljam na tu temu. Da bi se uradila karikatura mora da se promišlja, da praviš kombinacije, zapisuješ ideju“, odgovara Đerlek na pitanje kako nastaju karikature.
On, kako podvlači, malo vremena posvećuje crtanju, ali se za naočigled prost crtež, potroši puno vremena u pronalasku ideje, orginalnosti, sarkastičnosti…Dešavalo se, odgovara, i da su ga ljudi zvali tražil da objasni poruke nekih svojih radova.
Kaže i da izbjegava banalanost, pogotovo ako je neki političar u prvom planu, da treba biti korektan i da karikatura ne treba da vrijeđa, ali i da neku izjavu i potez treba da ispriča na duhovit način.
“Predsjednik Srbije (Tomislav) Nikolić nije ranije dolazio u Novi Pazar, ali kada su bili manevri na Pešteri je došao. Ja nacrtam tenk, na kupoli tenka Nikolića kako ruku provlači kroz cijev tenka i pruža Bošnjaku koji stoji ispred tenka“, pojašanjava kako nastaju njegove karikature poznati Novopazarac.
Osvrnuvši se na skorašnji slučaj kada je Dušan Petričić, inače dugogodišnji karikaturista lista Politika, zbog karikature na kojoj je aktuelni srbijanski premijer Aleksandar Vučić prikazan u fantomki i doveden u vezu sa slučajem “Savamala”, prekinuo saradnju s tim novinama, Đerlek kaže da je i sam bio izložen pritiscima i prijetnjama ali nikada nije imao problema sa redakcijom.
“Išle su karikature koje su na mene navlačile bedu, mržnju i omraz, ali ja sam to sve radio u ime naroda. Nikad nisam htio da uvrijedim narod, a kada bio uvideo da nešto prijeti narodu znao sam da reagujem i raspalim žestoko. Ako je bilo lokalnog karaktera bilo je i opasno“, ističe Đerlek.
Naglašava da u sredini kakva je Novi Pazar postoji averzija prema umetnosti. Otpor prema umjetnicima, smatra on, je još uvijek veoma jak u gradu gdje živi. Vjeruje da će se lustracija u Novom Pazaru i Sandžaku ipak, desiti. Ipak, slaže se, da Novi Pazar i okruženje u kojem živi mu često bude inspiracija za karikature.
“Umjetnici imaju poštivaoce, ne baš koliko fudbaleri ili neki sportisti, ali ima“, zaključuje on uz naglasak da Novi Pazar ima savremen umjetnike – slikare (Mehmed Slezović, Muriz Čoković, Fehim Husković), književnike (Ismet Rebronja, Enes Halilović, Refik Ličina) koji sve više utiču i mijenjuju na svijest Novopazaraca i regije.
Nema svetaca
U univerzalnoj i svojim budućim karikaturama će se truditi da ukaže ljudima da je potrebno da spoznaju sebe i Boga, ali ne da budu agnostici.
“Da se lustriraju i dobro upoznaju sebe i takvi čisti, posvećeni dobru, svojim ponašanjem, pričom i djelovanjem utiču na druge. Nema svetaca, samo je Bog jedan i bezgrešan. On i kada te kažnjava ima razloga. Mi smo na ovom svijetu da činimo dobra djela i pravimo greške“, zaključio je poznati karikaturista.
Prva “nagrada“ zbog pričljive profesorke matematike
Posmatrajući karikature Zuka Džumhura ljubav prema karikaturi pokazivao je još u osnovnoj školi, a prvu “nagradu“, u vidu očevog šamara i ukora od razrednog dobio je u prvom razredu gimnazije jer je “nacrtao“ pričljivu profesorku matematike. Od tada, pogotovo od kad je beogradski “Jež“ 1982. godine objavio njegove karikature Đerlek se sve više isticao svojim karikaturama i dobijao nagrade na domaćim i međunarodnim konkursima karikature.
“Na početku sam se preznojavao samo pri pomisli da profesionalno trebam da radim karikature. Sa nekih četrdeset karikatura odem u redakciju Ježa, tamo, nakon nedljelju dana, između ostalih zateknem Duška M. Petrovića. Očekujem da su izabrali par karikatura, kad ono preko deset. Pitaju me jesam li češki đak, možda zbog prezimena. Ja im kažem da sam apsolvent na pravu“, prisjeća se Đerlek koji je za “Jež” radio sve do kraja osamdesetih kada je taj najpoznatiji jugoslovenski satirični list, uporedo sa društvom i državom, zapao u krizu.
Muhamed Max Đerlek je od devedesete radio u dnevnim listovima “Borba“, “Naša Borba“, a kasnije nastavio u listu “Danas“ za koji i dalje crta karikature. Za dodatak “Sandžak Danas“ radi naslovne karikature. Njegove karikature povremeno objavljuju i časopis NIN i dnevni list Večernje novosti.
Za karikaturu na kojoj je prikazan radnik kako sa srpom i čekićem mlati po turu Karla Marksa, 1990. godine, je nagrađen prestižnim srebrnim “Pjerom“. Ta nacionalna nagrada i najcjenjenija u regionu, kaže, kao i karikatura, su mu najdraži jer su, ističe, učestvovali najbolji karikatursiti iz bivše SFRJ.
Nakon početka ratova u narednih deset godina nije učestvovao na konkursu koji organiziraju beogradske Večernje novosti. Još jednog srebrnog Pjera dobio je 2006. godine, a 2008. i 2011. nagrađen je i zlatnim Pjerom.
Inspirisan ratom u BiH uradio je karikaturu i 1993. godine u gradu Foligno, na takmičenju koje je organizovao Evropski parlament (EP) stekao i priznanje Gran pri Italije.
U Turskoj je nagrađivan četiri puta. Dva puta, 1994. i 2005. godine je dobio specijalne nagrade Aydin Dogan na Festivalu karikature u Ankari. Na Svjetskom festivalu lista Hurijet, dobio je treću nagradu za karikaturu “Kineski zid“.
Od svog Novog Pazara, Beograda pa sve do Berlina, Istanbula i Ankare imao je na desetine samostalnih i kolektivnih izložbi. Pravnik po zvanju, a karikaturista i dizajner po profesiji Muhamed-Max Đerlek je rođen 1953. godine.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
