Posljednjih godina bajka se vraća na književnu scenu u velikom stilu kroz nove projekte književnica i književnika za djecu, ali i kroz festivale i projekte posvećene stvaralaštvu za djecu i mlade, koji su zasigurno doprinijeli afirmaciji bajke i potaknuli mnoge da se pozabave i pisanjem tog žanra. Jedan od tih festivala je i FEDU čiji je natječaj za najbolju bajku u kategorijama pisci i učenici upravo u tijeku, kazala je za književnica Lidija Pavlović-Grgić.

Njena je nova knjiga “Gdje živi bajka” koju je ne samo napisala nego i ilustrovala, nedavno objavljena u izdavačkoj kući Planjax iz Tešnja, a uz potporu Fondacije za izdavaštvo Federacije Bosne Hercegovine.

Knjiga obuhvata pet bajki: “Hlado”, “Sedma suza”, “Polovica pjesme”, “Tamo gdje zastade konjic” i “Pauk Reno traži prijatelja”.

Lidija Pavlović-Grgić, govoreći o izboru da piše prozu, poeziju pa i bajke, navodi da je umjetnost bila dio nje od najranijeg djetinjstva te da je oduvijek bila okružena dobrim knjigama, kvalitetnim pločama i bojama.

“Crtam otkad znam za sebe, a poeziju i kratke priče pišem od 1992. Za djecu sam počela pisati kada je moja kćer Meri počela od mene tražiti da joj pričam priče. Prvo su to bile kratke priče o svijetu koji ona poznaje, a onda me inspiracija odvela i u svijet bajkovitih bića i događaja. Meri je, dakle, najviše zaslužna što pišem poeziju i prozu za djecu te bajke kojima sam ju htjela zabaviti, zainteresirati za čitanje, prenijeti joj na nenametljiv način univerzalne vrijednosti i pouke, a uz to ju potaknuti na razmišljanje i kreativni rad”, istakla je ona.

Pavlović-Grgić ističe da je vremenom počela objavljivati u časopisima, zajedničkim zbirkama te da je za neke od njih dobila vrijedne nagrade. Tako joj je “Hlado” donio “Zlatno Planjaxovo pero” na natječaju IK Planjax za najbolju priču za djecu u BiH, a “Sedma suza” nagradu na 24. književnim susretima “Stazama djetinjstva” u Bosanskoj Krupi.

“U ovoj je knjizi i bajka “Tu gdje zastade konjic” koju sam pisala inspirirana legendom o nastanku Konjica, pričom koju mi je davno prenijela moja baka Šima Arapović. Pišući bajke često budem inspirirana dobrim ljudima i prirodom svojeg zavičaja – selo Bijela u kojem sam imala predivno djetinjstvo i iz kojeg sam otišla 1992. u ratu, gorostasna planina Prenj, Neretva…Stoga sam radeći ilustracije za ovu knjigu dočarala neke nama iz tog kraja važne toponime i mjesta te ovaj projekt posvetila djeci koja su odrasla ispod planine Prenj, a žive po cijelom svijetu noseći u sebi ono najbolje s rodnog praga”, naglasila je.

Govoreći o pisanju, Pavlović-Grgić je podvukla da nema neki plan te da jednostavno osluškuje unutarnji glas i nikada ne zna šta će i kada napisati, ali jedno je sigurno – da uživa u tome jer kod nje u životu u punom smislu se pisanje rimuje s disanje.

“Nekad to bude pjesma, nekad priča koja se u meni taložila 20 godina, a nekad evo i bajke koje sam mogla uklopiti u jednu knjigu. Tako uvijek radim usporedo na više rukopisa. Sada su mi trenutačno u procesu nova zbirka priča koju sam započela raditi 2013., zbirka nedavno nastale poezije, ljetos napisana knjiga priča za djecu i jedna slikovnica napisana prošle godine. Kad će to izaći? Ne znam. Kad se sve posloži”, ustvrdila je Lidija Pavlović-Grgić.

Lidija Pavlović-Grgić rođena je 1976. u Konjicu, a trenutno živi u Sarajevu. Po struci je profesorica hrvatskog jezika, a bavi se novinarstvom, književnim radom, lekturom i ilustriranjem književnih tekstova. Nagrađivana je u zemlji i inozemstvu, poeziju, pjesme i priče prevedene su joj na njemački, engleski, talijanski, armenski, slovenski, makedonski, albanski, litvanski, danski i švedski, a knjiga “Gdje živi bajka?” joj je osmi književni naslov.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad