Dada za N1: Nema pravila, dobra muzika je dobra muzika

Lifestyle 18. dec 201616:06 > 19:18
Izvor: Screenshot

Beogradski reper Dada je prije dvije sedmice predstavio album "Ni na nebu ni na zemlji". Album dolazi nakon četverogodišnje "pauze", a naišao je na veliko oduševljenje i pozitivne kritike publike.

Razgovarali smo sa Dadom o tome zašto ga nije bilo dugo na sceni, te o samom albumu. Kako je kazao, prihvatio je “bolnu istinu da će rap ostati samo hobi”.

Ponovo sam tu po prvi put! Dva su razloga: Davno sam morao da prihvatim bolnu istinu da će rep moći da bude samo hobi i stoga se tako i ophodim prema cijeloj priči. Nisam vidio perspektivu što se materijalne strane tiče, a nisam tip zabavljača koji uveseljava masu pa na tu neku promjenu kasnije u karijeri nisam mogao da računam. Život me odveo drugim putem, imam interesovanja i za druge stvari ali muzika neće iz glave pa to ti je. Snimao sam ja sve ove godine, i zapravo nikada nisam ni stao, samo što vi to tek sada čujete“.

Da li je album zbog velike simbolike rađen kao konceptualni album?

I da i ne. Nisam ga zamišljao kao konceptualni album niti se držao neke konkretne priče. Prilično je i zvučno i tematski šarolik. Doduše dosta se priče provuče iz pjesme u pjesmu, nadovezuje i nastavlja iz jedne u drugu, spominjem iste stvari u različitim pjesmama i to mu daje neki osjećaj kontinuiteta. Ispada kao da sam snimao pjesme baš po tom redoslijedu od 1-15, ali zapravo nisam. Snimano je sve u jednom čudnom periodu mog života, valjda je zato i sve isprepletano tematski. A npr. album “Momci iz zadnje klupe” koji sam radio u saradnji sa Marvelom je mnogo bliži konceptualnom albumu ali to ću da ostavim publici da procjeni, ko zna, možda sljedeće godine“.

15 pjesama na albumu, 15 video uradaka na Youtubeu. Svaki je produkt velike kreativnosti i rada. Odakle ideja?

Živimo u dobu interneta. Svako ima smart telefon, svi više na internetu i Youtube 24/7. Ako na to dodamo da su ljudi postali zlatne ribice, jednostavno 15 pesama sa coverom albuma im ne bi držalo pažnju. Koliko god sebe smatrao nekim underground likom i koliko god nisam opsjednut pregledima i brojkama toliko u meni čuči umjetnik, a na kraju, i preduzetnik. Koliko sam upućen – niko to do sada nije uradio na našem prostoru, bar kada je cijeli album u pitanju. Muzičari danas pretežno snimaju singlove i mnogo je lakše odraditi 1 video nego 15 komada. Meni je to bio izazov i odatle različiti klipovi za sve pjesme. Htio sam da svakoj pjesmi dam sliku i time još više uvučem slušaoca u sadržaj onoga sto pričam“.

Dadin album je danas u mnogim plejerima širom Evrope, a šta Dada sluša i koja ga muzika inspiriše?

Slušam sve živo u zavisnosti od raspoloženja, ne ograničavam se. U društvu imam dosta ljudi koji su okrenuti totalno drugačijim pravcima, ali onda se svi vikendom zapijemo negdje dok svira tambura. Ja sam prvo fan muzike pa tek onda muzičar. Slušam sve žanrove jer mislim da svaki pravac ima nešto da ponudi i da u svakoj pjesmi postoji nešto vrijedno. Od repa slušam pretežno staru školu američkih repera, odrastao sam na istočnoj obali: Wu Tang, Nas, Biggie, Jay Z itd. Od “novijih” tu su Freddie Gibbs, J Cole, Kendrick Lamar, ali nisam zatvoren ni za trap zvuk. Evo sad baš gledam plejlistu: novi album od Weeknda, zatim Andre Crom (berlinski deep), novi J Cole album, pa G unit u folderu za trening itd. Neki dan sam cijeli dan slusao Indekse i Kerber. Nema tu pravila, dobra muzika je dobra muzika“.

Svjedok si promjene svega vezanog za rap/hip – hop. Tvoje mišljenje: New age ili Old School? Trap ili boom bap?

Odrastao sam na new age-u koji se danas zove old school. Biće i ovo sto se sluša danas klincima za 10 godina old school. Mislim da je to normalno i da rep evoluira. Svako od nas ima neko svoje zlatno doba kad je u pitanju muzika, uglavnom zbog toga što si to povezao sa nekim dijelom svog života i uspomenama iz tog perioda. Za mene su konkretno ta zlatna doba u repu bila 93/94 pa onda opet recimo tamo rane 2000.“, kazao je.

Također, prokomentarisao je stanje na svjetskom nivou kada je u pitanju rap i njegova promocija.

Što se tiče moje muzike, nazvao bih to modernim repom. Rap iz 2016. Klasičan boom bap volim da čujem jer me podsjeti na neka ljepša vremena, ali mislim da danas ne bih mogao da snimim klasičnu boom bap stvar. Ne 2016. Što se tiče Trapa koji je danas popularan, slabije ga varim jer mi jako puno izvođača identično zvuče i ima dosta neinventivnih fazona. Prejednostavan je. Ako posmatramo pojavu trapa (Atlanta), drila, mumble rapa (mumble rap eeeej) i ostalih podžanrova – moramo ih posmatrati kroz prizmu politike i situacije u USA, gdje su i nastali. Velikim record labelima nije više cilj da imaju nekog sa stavom i 1000 Crnih Pantera iza sebe već im treba neko ko će da zaglupljuje masu. Zašto da daješ ljudima nadu i motivaciju kad možeš da ih drziš u getu? Znanje je opasno i kada je hip hop dostigao svoj vrhunac po tom pitanju to je postalo neodrživo stanje po ljude iz sjenke. Što manje talasanja – to bolje. Stoga su i reperi prešli put od socijalno aktivnih preko dilera i šmekera do krajnjeg korisnika, narkomana u “pocjepanim” pantalonama‘”.

A evolucija rapa je, kaže Dada, jednim dijelom produkt rasizma.

Rasizam je prisutan u SAD-u i svima više odgovara Chief Keef koji će da propagira to nasilje jer nek’ se ubijaju po predgrađima Chicaga, ko ih zarezuje. Previše sam otišao u priču ali taj Trap nije došao iz vakuuma već iz te iste Amerike. Zvučim kao onaj čangrizavi lik na žurci što smara da je Jump Around najbolja rep stvar na svijetu i koji i dalje nije makao od Still D.R.E.-a, ali tako je. Chicago je spao sa Commona na Chief Keefa. Atlanta sa Outkasta na Migose. NY je spao od toliko legendi na ..ne znam, Young M.A?  Ne shvatite me pogrešno, imam ja na plejlisti i Young Thuga, Skippa da Flippau, Guccija itd. Kad stvar benguje onda benguje ali to je sve u generalu miljama daleko od onoga što je pravi zvuk za mene. Trap mi je nekako kao muzika za djecu. Muzika za loženje“.  

Sve je to OK, klinci se lože na ono što im se servira i to je normalno, samo nekako mislim da su nama servirali bolju i zdraviju priču nekada kad smo bili klinci“.

Kako kotira Balkan u cijeloj priči? Jesmo li napredovali kao scena i koja zemlja najviše prema tvom mišljenju?

Ovo je kompleksno pitanje. U produkcijskom smislu smo svi uznapredovali, matrice su na svjetskom nivou, stvari pršte kad se smiksuju, prate se trendovi i pravci mnogo brže nego prije. Tehnika je dostupnija, kao i programi za muziku. Internet je tu i lakše kupimo fore Amerikancima i Francuzima. Ali napraviću ti metaforu: naša muzika je kao Lacrosse. I mi smo svi nabavili nove palice i šljemove i nove loptice i fensi terene i tu smo, spremni. Sa praznim tribinama. Jednostavno ovdje svi žive za fudbal i kraj priče. I tako će zauvijek biti. I šta je uopšte mrtvi Lacrosse?“.

Da li će Dada sada nastaviti aktivno raditi singlove i albume ili ćemo na novi projekt opet čekati neko vrijeme?

To ce vjerovatno izgledati ovako: jedan dan otvoris internet i dum – novi album je out! Ništa promo, ništa frka. Samo muzika. Baš kao što sam i rekao prije 12 godina – “Džepovi u Rukama”, oproštajni album“.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.