Vjerovali ili ne, postoji jedno slovo abecede koje većina ljudi nije u stanju napisati.

Znanstvenici sa Sveučilišta Johns Hopkins objavili su rezultate istraživanja u kojem su otkrili da, ako ih se pita o dvije vrste malog slova “g”, većina ljudi pogriješi. Skoro nitko od ispitanika nije bio u stanju ispravno ga napisati, većina nije znala odabrati ono ispravno napisano iz skupine u kojoj je jedno bilo ispravno, a nekoliko drugih pogrešnih. A neki su čak tvrdili da dvije verzije malog “g” niti ne postoje… Iako ga stalno viđaju.

Evo u čemu je stvar: Svatko tko piše malo “g” rukom, skoro ga sigurno piše “rukopisno”, s otvorenom kukicom dolje. Tako su nas učili u školi, tako nam se urezalo u pamćenje. Druga vrsta je “tipografsko” malo “g”. To je ono sa zatvorenom kukicom dolje i većinom se koristi u printanim medijima, posebno u najuobičajenijim fontovima kao Times New Roman.

Uobičajeno je i knjigama: Time je utvrdio da ga koristi 74 posto dječjih slikovnica, da se nalazi u 89 posto dječjih knjiga te u 97 posto knjiga za odrasle. No, ljudski mozak svejedno se ponaša kao da ga nije u stanju upamtiti. Istraživači su ispitanicima zadali nekoliko zadaća, uključujući onu s jednostavnim odabiranjem ispravno “rukopisno g” između netočno napisanih. Većina ljudi nije bila u stanju.

Kako je moguće da ljudi bez problema čitaju slovo koje nisu kadri napisati ili prepoznati ako je izvučeno iz konteksta? Dio objašnjenja mogao bi biti u tome da većina djece ne uči pisati “tipografsko g” pa se lekcije bave rukopisnom verzijom. Time objašnjava da tim procesom tipografska verzija postaje puki stilistički koncept, u manjoj mjeri slovo, a tu se skriva razlika. Mi to slovo trebamo samo prepoznati, ne i napisati ga, pa se lijeni ljudski mozgovi time ne gnjave, piše Express.

Istraživači kažu da je to vrlo važno iz nekoliko razloga. Oni sumnjaju da bi djeca, koja od rane dobi imaju problema s čitanjem, mogla biti zbunjena tim uobičajenim slovom. Postoje i dvije verzije “a”, ali to se ne čini tolikim problemom. Istraživačima je zanimljivo i što nam to govori o čuvanju informacija. Ako stvari cijelo vrijeme vidimo, trebali bismo ih i zapamtiti.

No, iz nekog razloga mi smo cijelo vrijeme izloženi tom slovu i obliku, a da nam svejedno ne ostaje u sjećanju nekada čak niti da ono uopće postoji. To ukazuje na to da je pamćenje puno više od pukog gledanja u nešto, da je čak više od uočavanja značenja i primjene nečega. Odakle je uopće došlo to odmetnuto “g”? Atlantic je pronašao da je to kriptično, misteriozno, naoko nevidljivo tipografsko “g” originalna verzija.

Tragovi mu se mogu slijediti sve do redovnika u osmom stoljeću koji su cijele živote provodili moleći se i prepisujući vjerske tekstove. Oni su koristili karolinško pismo, a u njemu se nalazilo i to čudno “g”. Do 15. stoljeća redovnici i pisari pretvorili su to prilično lijepo slovo u neku vrstu rukopisne verzije koju je bilo lakše pisati i to je ono što djeca danas uče pisati.

Rukopisno se uvriježilo zato što je tiskarski stroj izumljen oko istog vremena kada je rukopisno “g” ušlo u goticu. Obratite malo pažnju, dandanas svaki font gotice sadrži verziju rukopisnog malog “g”. Kako se onda zadržala upotreba tipografskog, onog starijeg oblika “g”? U renesansi su ljudi naprosto poželjeli oživjeti stare primjene, pa tako i karolinško pismo. To se pokazalo primamljivim tiskarima, zato što je takvo “g” izgledalo vrlo kitnjasto, ali zato, kad se dođe do pisanja rukom, ljudi se ipak odlučuju na lakšu verziju, piše Express.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.