Kada okeanska plima stigne do mjesta gdje sjeverna obale Bretanje dodiruje zapadni rub Normandije, to izgleda kao proliveni sok na radnoj površini.
Taj ugao zaljeva Saint-Malo u kanalu La Manche, dom plimnog ostrva sa srednjovjekovnim tornjevima Mont-Saint-Michela, široko je prostranstvo slanih močvara i pjeskovitih obala.
pročitajte još
Slavan po svojoj dramatičnoj arhitekturi – strukture se oštro izdižu s brežuljka i naglašavaju suprotnost s ravnoćom zaljeva – Mont-Saint-Michel i njegova historijska opatija na vrhu jedno su od najpopularnijih turističkih odredišta u Francuskoj.
Ove godine, rijetko poklapanje astronomskih faktora koje će izazvati ono što neki u Francuskoj nazivaju “plimom stoljeća”, turiste na Mont-Saint Michel privlači još i više.
Razina vode će doseći 13,45 metara, što odgovara visini četverospratnice, u subotu i nedjelju navečer i ujutro.
Zbog svoje lokacije Mont-Saint-Michel jedno je od mjesta u cijeloj Evropi gdje je plima najživopisnija. Okean će potpuno pokriti donji most koji Mont-Saint-Michel povezuje s umjetnim rtom koji ga pak spaja s dva kilometra udaljenim kopnom.
“Uvijek dobivamo pitanja kada će plima biti visoka. Sad kad ljudi pričaju o plimi stoljeća, zovu me cijeli dan”, kaže Emmanuel Villain (44), voditelj mjesnog turističkog ureda.
“Plima stoljeća” zapravo se ne događa jednom u stoljeću, ali je prva u ovom. Radi se o fenomenu koji se ponavlja svakih 18 godina, a uzrokuje ga djelomična promjena u Mjesečevoj putanji. Ta promjena Mjesec poravnava sa Suncem, stvarajući pomračinu Sunca baš u vrijeme proljetne ravnodnevnice, kad je Sunce najbliže ekvatoru. Idući će takav slučaj biti u martu 2033. pa ponovo u martu 2051. godine.
“Zamislite Sunce i Mjesec kao magnete koji privlače okeane”, objašnjava Eric Langlois, naučnik u francuskom nacionalnom hidrografskom institutu. “Sada dolazi trenutak kad su Mjesec i Sunce u istoj liniji kao i Zemlja. Pa se učinak magneta povećava”.
Langlois kaže da su plime u zaljevu Mont-Saint-Michela tako dramatične jer poluostrvo Contentin na vrhu Normandije i obala Bretanje djeluju kao vrsta lijevka za okeansku vodu koja se razlijeva pjeskovitim i muljevitim obalnim prostranstvima.
“Ljudi razmišljaju o plimi u kontekstu visine. Ali ovdje se voda više kreće horizontalno nego vertikalno. Kao u kadi, prvo se mora popuniti cijelo dno prije nego što voda počne rasti”, kaže Langlois.
Promjena se događa tako brzo da početak plime formira visoki val. Fenomen nije opasan, ali Mont-Saint Michel privremeno odvaja od kopna.
“Mont-Saint-Michel je kao ostrvo. Zapravo nije ostrvo, ali kad se more podigne, kao da jest. I to je prekrasno, posebno u zalazak Sunca”, rekla je Sandrina Moreau, 24-godišnja konobarica u jednom od
mnogobrojnih kafića u blizini.
