Hasib Velić iz sela Kamenica kod Bihaća, inžinjer elektrotehnike i bivši radnik "Končara", već 50 godina vodi vlastiti dnevnik. Hasib kaže kako ni dan ne propusti, a da ne napiše ponešto u svoj dnevnik.
Dnevnik je počeo voditi sa 13 godina, u šestom razredu osnovne škole.
“Bilo je to na času srpsko-hrvatskog jezika, nastavnica Emina Hasić nam je govorila o značaju dnevnika i za zadaću terbali smo pokušati voditi dnevnik do sljedećeg časa. I od tada ga vodim“, priča Hasib Velić.
Kaže da mu je prvi unos u dnevnik bio o tome da je otac kupio njivu te da je taj dan morao ići okopavati voćke. Nastavnica maternjeg jezika još je živa, ali kaže da joj nikad nije rekao da i danas vodi dnevnik.
Napisao više od 18.000 unosa
Hasib je do dana kad smo ga posjetili napisao 18.262 unosa u dnevnik. Uglavnom se tu radi o svakodnevnim stvarima, događajima u komšiluku, ali često je u dnevnik unosio i svoje impresije o velikim svjetskim događajima.
“Upisao sam misiju Apola 11, jer smo svi tada pratili osvajanje Mjeseca. Bilo je to 20. jula 1969. godine. I tad i danas, ja sam ubijeđen da su ljudi osvojili Mjesec, jer sam čovjek od tehnike i znam da je tada bila velika utrka između svjetskih sila, jedni drugima su gledali iza leđa“, priča nam Hasib.
Vođenje dnevnika za Hasiba je mala razonoda, jer on je zapravo izumitelj, majstor za tehnička i mnoga druga rješenja inžinjerije. Pokazao nam je kosilicu za travu koju je napravio od motora prvih kompjutera koji su se pojavili u bivšoj Jugoslaviji. Dizajnirao je poseban sistem za kosilice sa posebnim kololiferima, koji mogu da sijeku i rastinje i male panjeve koji vire iz zemlje. Kaže da ih je mnogo prodao u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Nedano je izumio i kliznu kapiju, koja se ne kreće lijevo-desno, nego “izlazi” iz zemlje.
“Došli su neki Italijani i sve sam im pokazao, sistem sajli, motora, sve što ide ispod zemlje. U njihovim tijesnim uličicama ove kapije su najpodesnije. Ja nemam problema s tim da se neko drugi posluži mojim izumom. Naprotiv, najveće mi je zadovoljstvo spoznaja da će što više ljudi imati koristi on mog rješenja. Jer, da sam htio zaštititi patente, bio bih biznismen, a ne izumitelj“, priča Hasib.
Na svom imanju ima tone dijelova potrebnih za izbume, matica, šarafa, čak i one koje su mu ljudi donosili tvrdeći da su od raznih satelita, aviona, podmornica, pa čak i svemirskih šatlova.
Hasibov brat Osman Velić služio je nekadašnji vojni rok u mornarici u Splitu. Postojala je jedna podmornica koju nikako nisu mogli staviti u funkciju, a Osmanu su se smijali kada je predložio da dovede svog brata da je popravi.
“I popravio sam je, jer sam imao taj višenamjenski dio koji je senzorima mogao detektovati sve otvore u podmornici, poput šahtova za torpeda, i signalizirati stanje na upravljačkoj ploči”, kaže Hasib.
Zbog vještih ruku, proglašen je za počasnog člana Paraglajding kluba, jer im je popravljao letjelice, zatim klubova ronilaca, radioamatera i mnogih drugih. Svi u komšiluku dolaze Hasibu po pomoć kada imaju neki kvar ili za posuditi kosilicu.
“Ova njegova kosilica je najbolja”, kazala nam je Razima Suljić dok ju je posuđivala. Za Hasiba je kazala kako ga svi u selu cijene i poštuju jer svi imaju koristi od njega.
Nažalost, zbog sveopće fame o ovom čovjeku, posjetila ga je i SIPA i iz njegove kuće odnijela je dio ratnih dnevnika i 19 videokaseta, koje već pet godina Hasib preko suda pokušava dobiti nazad.
“Ja im kažem, da je bilo kakvih zločina, ljudi, ja ih ne bih snimao, nego bih nastojao da ih spriječim. Ti snimci su zapravo minijature iz života u ratu, o tome kako se pravila kafa od ječma, kako su vojnici krpili svoje patike, kako je deset ljudi pušilo jednu cigaretu, jer sam znao da su to te stvari za koje će danas ljudi imati problem da povjeruju u njih“, priča Hasib.
Dva unosa u dnevnik posebno čuva, najtužniji, kada je u saobraćajnoj nesreći izgubio sina, i najsretniji, opis o tome kada je prvi put vidio more.
Od Hasibove kuće, samo 14 kilometara ravne linije preko Plješevice, u Lici, rodio se i Nikola Tesla, čijim životom je Hasib inspirisan.
“Kada sam nedavno posjetio muzej, njegovu rodnu kuću, gospođa koja je vodila posjetioce pričala je u Teslinoj fascinaciji brojem tri, od toga da je u svakom hotelu uzimao sobu sa tim brojem, i svega ostalog, i kako ne znaju zašto. Ja sam im i tu dilemu riješio, to je zbog trofaznog obrtnog magnetnog polja. Znate, ljudi, naučnici najpoštenije razmišljaju, slijede logiku i računaju samo sa faktorima, naučni um zato nikad ne može biti iskvaren”, kazao nam je na kraju Hasib.
U dvorištu kuće Hasib je sagradio i malu prugu, kao i potpuno funkcionalnu vodenicu u zatvorenom sistemu navodnjavanja i u njoj se najčešće odmara. A, odmara se tako što piše u svoj dnevnik ili dok razmišlja o nekom patentu koji će mu donijeti sevape, jer kaže da ga novac ne interesuje.
