Tempelhof je jedan od berlinskih aerodroma koji je pretvoren u park. Njegova budućnost i dugoročna namjena se tek planiraju, ali ovakav kakav je sada je zanimljiv turistima i stanovnicima Berlina, a posebno wind-skating entuzijastima, koji na raspolaganju imaju dvije piste od po 2,5 km za svoje vratolomije.
Tu su i biciklisti, djeca, skejteri, ekipa na rolama… Svi koji koriste točkiće. Istorija Tempelhofa je duga i burna. Od vojne kasarne iz XIX vijeka, preko nacističkog aerodroma izgrađenog 1936. na tom mjestu, preko koncentracionog logora tokom Drugog Svjetskog Rata, do hladnoratovskog aerodroma koji je spašavao ljude tadašnjeg Zapadnog Berlina, jer je samo preko njega bilo moguće doći do “slobodne teritorije”, ili u grad dostaviti namirnice. U tadašnjoj šizofrenoj situaciji i zategnutim odnosima, Lufthansi nije bilo dozvoljeno da leti na relaciji Hamburg – Tempelhof, nego je na toj lokalnoj liniji letio američki Pan Am, sa kojim DDR i Rusi očito nisu imali problem.
Četvrtak je bio dan za “istorijske ture”, pa smo sa Tempelhofa otišli do sovjetskog memorijala u Tiergartenu, odnosno groblja za sedam hiljada sovjetskih vojnika od ukupno 22000 koliko ih je poginulo u bitkama za Berlin. Ovo je najljepši spomenik koji sam vidio u životu, onaj koji veličinom, uređenošću i ljepotom zaista budi strahopoštovanje. Drugi Svjetski Rat uzeo je 55 miliona žrtava, od kojih je 27 miliona sovjetskih. Kompleks se i danas održava – što i sami možete vidjeti – pa ljudima na Balkanu, a posebno u BiH, možda može “pomoći” da shvate da vrijednost spomenika nije samo emocionalna, nego i istorijska, kulturna.
Obišli smo i ostatke Berlinskog zida, još jednog besmislenog hladnoratovskog simbola, koji je doživio kraj kakav je zaslužio. Sada na tom mjestu postoje kafe-barovi, a zid je iscrtan raznim simbolima, zastavama i porukama.
Danas je Prvi maj, vrijeme je da krenemo za Kreuzberg, dio grada u kojem se ovaj praznik slavi na, takoreći, najživlji način.
Pratite N1 u subotu za detalje!
