Mjesečarenje je čest problem, naročito kod djece, a procjenjuje se da 15 do 30 posto najmlađih ima bar jednu epizodu mjesečarenja tokom djetinjstva.

Problem se javlja obično oko pete godine, do 11. godine od mjesečarenja pati oko sedam posto djece, a oko 13. godine učestalost se smanjuje na tri posto, da bi u odraslom dobu taj poremećaj sna bio prisutan kod jedan do dva posto populacije.  

Osoba koja mjesečari ne sjeća se da je napuštala krevet, a obično je riječ o kratkim epizodama od nekoliko minuta, mada mogu trajati i do 30 minuta.  

Tokom epizode mjesečarenja osoba izgleda kao da je budna, oči su joj otvorene i sposobna je da kratko odgovara na pitanja i naredbe.

Mjesečarenje, poznato i kao somnabulizam je, prema rezultatima naučnih istraživanja, nasljedni poremećaj.   

Naime, ako jedan od roditelja pati ili je patio od somnabulizma, dijete ima tri puta veći rizik da razvije taj poremećaj sna od djece čiji roditelji nikada nisu imali taj problem.  

Ako se mjesečarenje javljalo kod oba roditelja, dijete ima sedam puta veći rizik, pa zato stručnjaci ukazuju da na vrijeme treba obratiti pažnju na povećani rizik od tog poremećaja, jer mjesečarenja ne prolaze uvijek bez posljedica – mjesečar često zadobija modrice i druge fizičke povrede.

Mjesečarenje je poremećaj sna koga karakterišu složene i automatske radnje koje osoba izvodi u fazi dubokog sna, najčešće tokom prva dva sata pošto je zaspala.  

U većini slučajeva mjesečar šeta po sobi u kojoj spava ili odlazi u kuhinju, a može da se desi i da izađe iz kuće, pa čak i da sjedaju za volan.  

Osobe koje mjesečare obično se spontano vraćaju u krevet.  

Međutim, kada ih neko tokom mjesečarenja probudi treba im vrijeme da se priberu, a čak trećina mjesečara može da reaguje agresivno prema osobi koja ih je probudila.  

Iako postoji uvjerenje da se mjesečari nikad ne povređuju, čak 50 posto osoba koje konsultuju ljekara zbog ovog poremećaja sna izjavilo je da se povrijedilo tokom epizode mjesečarenja.