Da ljubav ne poznaje granice primjer su Banjalučanka Edina Hotić i Turčin Gurkan Durgun iz Izmira. Upoznali su se prije tri godine na toplom, čarobnom ostrvu s trusnom historijom, Kipru gdje su shvatili da su stvoreni jedno za drugo.

Svoje “ljubavno gnijezdo” odlučili su stvarati na podijeljenom ostrvu, u gradu Kyrenia, u Turskoj Republici Sjeverni Kipar.

Tvrde da su sretni i zadovoljni životom na ostrvu. Uglas kažu “našoj sreći nema kraja” pa se nadaju da će i sutra biti sretni, radovati se pobjedi fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Kiprom i proslaviti plasman izabranika Mehmeda Baždarevića u baraž za EURO 2016.

“Na utakmicu, nažalost, ne možemo. Gurkan ne može preći granicu u Nikoziji i ući u južni Kipar. Turcima koji nisu s otoka nije dozvoljen ulazak u južni, grčki dio ostrva. Zato ćemo ‘tekmu’ gledati kući i navijati za moje, ma šta moje, i njegove ‘zmajeve’. Uvijek zajedno gledamo utakmice i uvijek navijamo za moje i njegove, Bosnu i Hercegovinu i Tursku“, kroz smijeh je Edina.

Gurkan: BiH mi je u srcu, kao i Edina

Gurkan ističe da “sluša vjerenicu, buduću suprugu” i da gotovo uvijek navija za BiH.

“Da, BiH mi je u srcu, kao i Edina. Uvijek navijam za Bosnu, naravno, osim kada igra sa Turskom“, kazao je Gurkan.

Žao im je što uživo neće biti u prilicu navijati za BiH sutra u Nikoziji, ali pripremaju slavlje u svom domu.

“Ne želim ići bez njega na utakmicu. Jednostavno, nerazdvojni smo od kako smo se upoznali“, pričala Bosanska Edina.

“Neki dan smo navijali i slavili našu pobjedu nad Velsom, kao i trijumf Turske u Češkoj Republici. Dobro je što će naše zemlje u baraž, a onda se možda i sastanemo međusobno“.

Na pitanje da li bi susret baraža između Turske i BiH izazvao “navijački rat u kući”, Gurkan je odgovorio:

“Nikada! Nikada! Nas dvoje to gledamo drugačije. Jedna od naše dvije bratske zemlje u slučaju da igramo međusobno u baražu sigurno bi se plasirala na EURO 2016. Edina i ja bismo opet bili sretni“.

Edina je, potom, diplomatski uzvratila:

“Da, moj dragi je upravu. Međutim, Bosna se voli i kad pobjeđuje i kad gubi… Šalim se, možda bi najbolje bilo da ne igramo međusobno u baražu, nego da svako pobjedi svog protivnika u doigravanju i sastanemo se na EP. Evo, recimo, u finalu“.

Sa porodicom protjerana 1992. iz Banjaluke

Život nije mazio Edinu, čiju su porodicu 1992. godine iz rodnog grada, kao i na hiljade Bošnjaka i Hrvata protjerale srpske vojne, paravojne i policijske formacije.

“Odrasla sam u Švedskoj, a onda me nešto vuklo kući u našu Bosnu. I odlučila sam jedan dan spakovati stvari i vratiti se, nažalost, ne u svoju Banja Luku, nego u bh. prijestolnicu Sarajevo. Bilo mi je lijepo, ali ekonomska situacija me natjerala da razmišljam o odlasku iz zemlje. I tako sam jedno ljeto radila na Kipru i upoznala Gurkana… Od tada je sve stvarna bajka“, rekla je Edina koju je 23. marta ove godine zaprosio izabranik njenog srca.

Svadba Edine i Gurkana mogla bi biti iduće godine.

“Polako, korak po korak. Prvo sutra veliko slavlje zbog pobjede BiH“, poručila je Edina na što je Gurkan u znak odobravanja palac podigao gore, naglasivši kako će za BiH sutra naveče navijati cijeli sjeverni dio ostrva, oko 265.000 njegovih žitelja Turaka.