Gdje je granica sekularne države i prava pojedinca na slobodu izbora? Sve prisutnija tema nošenja hidžaba aktuelizirala je ovo pitanje. Cijelo ljeto na plažama širom Evrope se provodila hajka na žene u burkinijima, a naša Ksenija Pavkov provjerila je kako živi 34-godišnja Beograđanka pokrivena hidžabom.
Indiru Islami Jelizi smo lako prepoznali. Za Beograd nije tipična, iako je tu rođena i tu je provela cijeli život. Želju da nosi hidžab ima, kaže, odavno, ali se na odluku odvažila tek prošle godine.
“Htjela sam, a nisam smjela.Tako da ta želja je možda negdje i sazrijevala. Žena to ne treba da uradi zato što se udala, zato što to muž traži od nje. Treba najprije da bude iskrena namjera, znači u srcu da se osjeti to iskreno i ono što se nosi, u ovom slučaju hidžab, to mora da se voli”, ističe Indira.
Provokacija i problema, kaže, nije imala. Ipak, od kad nosi hidžab, češće joj se pruža prilika da vježba svoj engleski.
“Ljudi nisu navikli da vide pokriveno, ono što su negdje vidjeli u posljednje vrijeme to je kad su upitanju azilanti, pa onda pogotovo me pitaju, Sirija, Afganistan? Ja kažem ne, Srbija, mislim znam srpski”, dodaje Beograđanka.
pročitajte još
Osmjeh je na licu, ali, ipak nije sve tako vedro. Sa pokrivenom kosom, za nju, ni sa fakultetskom diplomom, u Beogradu nema posla.
Sličan problem imaju pokrivene žene širom Evrope, jer je Evropski sud u maju ove godine donio, mnogi bi rekli “neevropsku” odluku da poslodavci mogu radnicama da zabrane nošenje hidžaba. Zbog čega je marama postala jedna od rijetkih građanskih sloboda koju zapadno društvo uskraćuje?
Zbog straha, kaže analitičar Darko Trifunović. Iracionalnog, pa i racionalnog, tvrdi on.
“Mi iz djetinjstva nosimo strah od pokrivenih ljudi i u našoj civilizaciji, judeo-hrišćanskoj civilizaciji. kada je neko maskiran, kada je neko tako prikriven, mi mislimo da se radi o lopovu. A sa druge strane, taj drugi strah, je potpuno realan strah, jer su sve one terorističke napade koje su izvodile žene bombaši upravo tako obučene da bi prikrile eksploziv na sebi”, kazao je Trifunović.
U islamu postoje različiti načini pokrivanja, a najgrublja podjela je na burku, koja pokriva cijelo telo i lice, zatim nikab, sa prorezom za oči i hidžab, koji je u Evropi i najprisutniji. Zapad na njega najčešće gleda kao na krpu za potčinjavanje, međutim, da nije uvijek tako, kaže aktivistkinja Aida Ćorović.
“Ako je to dobrovoljni čin, ako žena vrlo svjesno zna i prihvata tradiciju i sve ono što ta marama, da li je to hidžab, da li je to nikab i tako dalje, dakle šta iz toga proizilazi, ja onda to smatram prvoklasnim feminističkim činom”.
Dodaje i da je otpor prema marami čista hipokrizija zapadne civilizacije.
“Nametanje da žena mora da bude poslušna, potčinjena pa samim tim i pokrivena, nema zapravo nikakve razlike između žene koja je praktično obnažena, napucana silikonima i kao takva model nekakve prihvatljivosti”, objašnjava Ćorović.
Izvor svih predrasuda je neznanje, kaže Indira sa početka priče, a da bi im se stalo na put, važno je, dodaje, da jedni druge bolje upoznamo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
