SDP-ov Bojan Glavašević gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao reakcije na presudu bh. šestorki.
Ne stišavaju se reakcije svjetskih medija na komentar Vlade na hašku presudu. Zvuče kao packa Hrvatskoj.
Reakcije su savršeno razumljive obzirom na činjenicu da su i premijer i predsjednica, pa i predsjednik Sabora, reagirali prvotno na način koji je doveo u pitanje hoće li Hrvatska uopće poštovati te presude.
Sad vidimo uzmak.
Prva njegova reakcija bila je da je presuda neprihvatljiva. To je jasno i koliko god se on trudi reći da to nije tako, to je tako. Ako smo se usuglasili da ćemo poštovati sud, nije naše da krojimo pravdu i ako smo bili zadovoljni presudom Gotovini i Markaču, ne možemo sad reći da nismo zadovoljni. Jasno je da je smrt Praljka bacila ogromnu sjenu na sadržaj onoga što je tamo rečeno i prve reakcije vodećih ljudi na vlasti su bile uvjetovane snažnom reakcijom radikalne desnice, koja je u tom trenutku imala nasilnu reakciju prema tim ljudima i oni su se uplašili. Plenković se uplašio i sad vidimo to reteriranje. On je čak Čovića dotjerao u red. Ove reakcije s njihove presice su narodski rečeno luk i voda, pomirljivi diskurs, vidi se količina nezadovoljstva, ali nakon prvotnih reakcija, ovo je reakcija koja je mnogo blaža i primjerenija.
Govor u Mostaru Plenković je započeo spominjući žrtve, što je prvi put od presude.
Činjenica koja je meni najšokantnija jest da ni predsjednik Sabora, ni predsjednik Vlade ni predsjednica države u prvim reakcijama uopće nisu spomenuli žrtve, što je nehumano. I koliko god da sad Plenković naglašava da ovo nije presuda državi i narodu, što je trebalo odmah reći. Svi koji smo govorili da treba stati na loptu, pali smo u drugi plan, jer se i Plenković sad sjetio da ipak treba ljude malo smiriti, jer to zaista nije suđenje Hrvatskoj. Htio bih napomenuti jednu stvar, Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine napisao je dobar post na blogu u kojem analizira presudu i dio koji se tiče udruženog zločinačkog pothvata. On argumentira kako sud nije uspješno argumentirao i obrazložio sam zločinački pohtvat i to je jedno objašnjenje koje drži vodu. Ja to promatram u svjetlu činjenice da postoji nesrazmjer u sudskoj praksi oko udruženog zločinačkog pothvata. Kad govorimo o radu toga suda, trebamo i možemo biti nezadovoljni načinom kako je sud pristupio svim slučajevima. Neshvatljivo mi je da nema udruženog zločinačkog pothvata u presudi Ratku Mladiću, gdje je bio genocid u Srebrenici. To se nije dogodilo spontanim bijesom, nego kroz snažnu organizaciju. Ima nezadovoljstva radom suda, ali trebamo sve gledati kroz jednake aršine.
Je li hrvatsko društvo zrelo za preuzimanje odgovornosti?
Ovo nisu jednostavne teme, one se ne mogu pojednostaviti, ovo su kompleksna pravosudna pitanja i nisu crno – bijela. Postoji jedna dimenzija, što je rad suda, a druga je preuzimanje odgovornosti. Rat je bio najgora stvar koja se na ovim područjima dogodila u prošlom stoljeću, a put naprijed mora počivati na tome da se makne iz područja dnevne politike. Razlog zbog kojega su u prvim reakcijama Andrej Plenković, Kolinda Grabar Kitarović i Gordan Jandroković reagirali na način na koji jesu. Naime, ako se nije sudilo državama, ali su spomenuti svi ljudi koji su HDZ-ovci. Tom presudom je presuđeno politici HDZ-a. Treba razotkriti motiv to troje ljudi zašto su reagirali na taj način. Njihovo oklijevanje da preuzimu odgovornost je zato što na neki način prihvaćanjem odgovornosti prihvaćaju odgovornost za rad stranke i prihvatili bi, strahuju barem, kolektivnu odgovornost za ratne zločine. Plenković bi jasnim odmakom od te politike pokazao odmake, pokazao da je HDZ sazrio.
