Protest protiv nasilja u Beogradu, koji je predvodila opozicija 8. decembra, i dalje je u žiži javnosti, ali zbog medijskog izvještavanja o tom skupu. Sagovornici N1 su saglasni da je većina medija izvjestila o protestu kao u devedesetim godinama. Upozoravaju i da je reakcija predsjednika države Aleksandra Vučića na protest zabrinjavajuća.

U prvom zajedničkom mitingu opozicije 13. juna 1990. godine građani i građanke Beograda tražili su višestranačke izbore i slobodne medije. A 28 godina kasnije, 8. decembra 2018. “meta” protesta Beograđana predvođenih opozicijom bilo je nasilje. Ovako su o ta dva protesta izvjestile provladine televizije.

 “Miting je prošao, a od njegove veličine i odziva naroda ostale su samo velike reči”, navela je tada spikerka Dušanka Kalanj.

“Trenutno je završen, nalazimo se na platou ovde ispred Filozofskog fakulteta, jako mali broj ljudi je okupljen”, rekla je u subotu Barbara Životić, reporterka Studija B.

“Udružena opozicija jasno je pokazala da bi žrtvovala i istinsku demokratiju i ustavno jedinstvo Srbije, pa čak i njen teritorijalni integritet. U svom slepilu i želji da dođe na vlast žrtvovala bi i Kosovo”, pročitala je te 1990. godine Kalanj.

“Pogotovo u ovoj situaciji, kada u našoj državi treba biti mirna situacija i stabilna zbog čitavog dešavanja na Kosovu i Metohiji”, rekla je Barbara Životić izvještavajući ovog vikenda.

Recept vlasti za zloupotrebu medija 90-ih godina prošlog vijeka i sada je isti. Zaključak je to potpisnika dokumentarnog serijala “Slike i reči mržnje” koji analizira upravo izvještavanje posljednje decenije 20. vijeka.

“E, to je Milošević patentirao – da se oslonim na televiziju kao na četvrti stub držanja vlasti. Ovaj, naravno – koji je izašao iz Miloševićevog i Šešeljevog šinjela – samo to usavršava”, kaže Lazar Lalić, autor serijala “Slike i reči mržnje”.

Pa se tako više na RTS-u ne mogu čuti komentari voditelja, ali ni vidjeti detaljniji izveštaj o protestu. U centralnoj informativnoj emisiji javnog medijskog servisa o posljednjem skupu je bilo riječi jedan minut – u 23. minutu Dnevnika. Neke metode unižavanja protesta su pak ostale iste u 21. vijeku – one koje umanjuju broj izašlih na ulice.

“Ovde imate negde između 1.500 i 1.600. Nije važno. E, pošto ne smeju da kažu broj, oni će reći – ispunjen je plato ispred Filozofskog fakulteta. To vam je kao neko od pevača ko nije baš neka zvezda pa ne može baš da napuni stadion, ne može da napuni neki veći broj mesta, onda uzmu naprave u nekoj diskoteci od 50 kvadrata i kažu – prepuna diskoteka”, izjavio je Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova, 8. decembra.

“Znači izvlačenje iz konteksta, prikrivanje ključnih stvari. Ako vi snimate, recimo, bilo kakav protest iz određenog rakursa, vidim da i Vučić sad to koristi, kao sad je snimano iz donjeg rakursa, obučili su ga kako se snima televizijski… Ne, nije tačno, ja sam gledao snimke, nije tačno, amaterski snimci, ali se vidi koliko je ljudi bilo”, navodi Lazar Lalić.

“Šetajte do mile volje. I odmah da vam kažem – nijedan zahtev neću da vam ispunim – nikada. Može pet miliona da vas se skupi. Nikada”, poručio je u nedjelju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Nikada tako nešto Srbija nije čula od Slobodana Miloševića – sjeća se novinarka nedjeljnika “Vreme” Jovana Glogorijević i ukazuje da je takav stav opasan:

“Znači da mi izađe celo biračko telo i još pola od toga, ja neću priznati da su oni u pravu… Znači ja ne priznajem demokratiju, znači ja mogu da vam radim šta hoću, jer sam jednom dobio izbore i nemam nameru da obratim pažnju na volju građana. U prevodu – ja sam diktator. I to je ono na šta mi treba da obratimo pažnju, a ne na izveštavanje i na propagandne pokvarenluke ili već kako, koji nam se podmeću kao izveštavanje sa protesta”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagram UŽIVO na ovom linku.