Obraćanje predsjednika Srbije naciji prije tri dana donijelo je i jednu novinu - u scenografiji. Međutim, da li je ona baš nova ili već viđena i koliko je Aleksandar Vučić u javnim nastupima jedinstven, a koliko kopija nekih moćnijih svjetskih lidera?
Na konferencijama za novinare u Predsjedništvu Srbije, Aleksandar Vučić uglavnom zaobilazi sto i novinarima se obraća stojeći. U srijedu, scenografija je bila drugačija. Na sredini sale stajala je fotelja, koju je protokol ekspresno uklonio kada je predsjednik odlučio da sebi privuče najobičniju stolicu iz prvog reda.
“Meni je potrebna obična stolica, ne fotelja”, rekao je tada Vučić.
Marketinški trik, kažu stručnjaci, i to – već viđen. Na sličan način, sjedeći, sa jednostavnom, gotovo identično raspoređenom scenografijom, novinarima se obraća i ruski predsjednik Vladimir Putin. U Vučićevom javnom nastupu sve je do detalja izrežirano, kaže čovjek koji je i sam političarima osmišljavao ponašanje pred kamerama.
“Svedenost čitavog kadra podrazumeva da je centralna pažnja usmerena samo na njega. Ne postoji mogućnost da neko gleda nekoga sa strane koji gleda u nebo ili mu nije naročito interesantno. Ovde svi posmatrači koji prate njegove pres konferencije su jednostavno prinuđeni da svu pažnju, sav fokus bace na njega”, objašnjava marketinški stručnjak Igor Avžner.
Najviše ideja za javni nastup Vučić krade od Vladimira Putina, smatra Avžner – od imidža čoveka koji sam rešava sve probleme, preko vojnih parada kojima svojim likom prodaje sliku snažne države, do ruskih tradicija poput Besmrtnog puka, koje su bukvalno prekopirane.
Nije mu, kaže, Putin jedini uzor – na sličan način, do prije par godina, oponašao je pojedine zapadne političare.
“Ono što je svojevremeno i Goran Bregović rekao – bolje da ličim na nešto nego da ne ličim ni na šta. Njegov identitet je kopiranje. Samo je pitanje koga ću da kopiram danas i koga ću da kopiram sutra. Možda će prekosutra, ako mu bude potrebno, da zasuče rukave da kopira Baraka Obamu koji je stalno zasukavao rukave, pa će da kaže – evo, zasukli smo rukave, radimo, izgradili smo Srbiju”, kaže Avžner.
Ne samo oponašanje, već i izgradnja imidža čovjeka koji ima po jednu ličnost za svaku situaciju, znak su nedostatka sopstvenog političkog pečata, smatra nekadašnji novinar BBC-ja Slobodan Stupar. Kaže, u Srbiji je to prije Vučića radio Boris Tadić, a danas – listom svi populistički lideri širom Evrope i svijeta. Neki uvjerljivije, a neki manje uspješno.
“Oni su glumci, kostimirani likovi. On se kostimira u besprekorno elegantnog, ili opuštenog, bez kravate, malo razdrljenih grudi, uzme košarkašku loptu pa malo pimpluje, udari bananu nekom…Vi danas imate najniži nivo kvaliteta političara koje ja pamtim. Teško je danas biti netaletnovani političar. Morate puno, puno da glumite. Morate da prevarite silan svet, a to nimalo nije lako”, kaže Stupar.
Nije lako, ali je, ako se izvede po scenariju dobrih marketinških stručnjaka – prilično uspješno. Političari koji se predstavljaju kao svemoćni, neumorni zaštitnici države od neuhvatljivog stranog neprijatelja, ostvaruju odlične izborne rezultate širom svijeta, zbog čega pojedini analitičari XXI vek već zovu – vijekom populizma.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
