Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske demantovalo je navode Komesarijata za izbjeglice Srbije o mučenju migranata na hrvatskom dijelu granice, nazivajući svjedočenja koja je Komesarijat obznanio činjenično neutvrđenim optužbama. Međutim, njih potkrepljuju iskustva ljudi koji su torturu prošli, kao i fotografije i druga medicinska dokumentacija.

Batine i elektrošokovi primijenjeni na maloljetnicima. Svjedočenje šesnaestogodišnjeg mladića iz Afganistana izazvalo je reakciju Komesarijata za izbjeglice sa srpske i vrha MUP-a sa hrvatske strane. Komentar hrvatske policije da su optužbe nepojmljive i da nemaju uporište u stvarnosti, demantuju i drugi koji su doživjeli loš tretman. U prihvatnom centru u Šidu srećemo jednu takvu porodicu iz Irana.

“Prvi put smo prije tri mjeseca ušli u Hrvatsku. Kad su nas uhvatili tamo, gurali su nas, psovali i tjerali da se izujemo, da uđemo u vodu do prsa. Morali smo da hodamo po terenu koji nikako nije za bose noge. Smatram da su se prema nama ponašali kao prema životinjama”, kaže Madžid Handenijaz, migrant iz Irana.

Policija im je, kaže, oduzela telefone i primorala ih da se dezorijentisani kreću noću po šumi kako bi napustili hrvatsku teritoriju. Na put preko Bosne i Hercegovine krenuo je sa dvoje maloljetne djece – kćerkom od 13 i sinom od 15 godina.

“Morali smo da prođemo kroz šumu punu trnja bez cipela u toku noć i kad se izgubimo, jer išli smo lijevo-desno pošto nismo znali put, oni su nam baterijskim lampama davali znak i govorili da idemo naprijed. Bili smo skroz mokri”, izjavio je jedan od migranata.

“Nemam lijepe uspomene. Nije mi bilo dobro tamo. Hrvatska policija nas je tjerala, bili smo bez vode. Nemam lijep osjećaj”, dodala je jedna djevojčica.

Otkad se vratila, zbog toga posjećuje psihologa i pije lijekove. Ovo dvoje djece pričaju i da nisu jedini prošli loše iskustvo. Tamo je bila još jedna porodica sa djetetom sa invaliditetom.

“Čak su šutali oca tog djeteta u noge i on je pao”, svjedoči dječak.

Zbog loših iskustava, plaše se da nastave put. Njihov otac, s druge strane, ne planira da stane.

“Ja zbog moje djece moram da idem naprijed. To je moj cilj, da dođem do zemlje gdje ćemo biti bezbjedni”, kazao je.

Samo u ovom prihvatnom centru u Šidu, gdje su smještene isključivo porodice, od decembra 2018. zabilježili su pet ili šest sličnih slučajeva torture na hrvatskoj granici. U centru Principovac gdje su smješteni samci imaju, kažu, daleko deblji folder ovakvih slučajeva.

Ljudi su se vraćali sa frakturama lobanje, posjekotinama, polomljenim potkoljenicama i modricama po tijelu. Svjedočili su i o policajcima koji su im pored glave pucali u vazduh. U Komesarijatu imaju i fotografije povreda, ali ih ne mogu podijeliti zbog zaštite podataka o ličnosti. Napominju da su takvom tretmanu najviše izloženi samci, naročito oni koji ne žele da uđu u sistem. Halil je među njima. Sreli smo ga na željezničkoj stanici.

“Prije tri dana sam ušao u Hrvatsku. Prošao sam nekih 20 kilometara kad me je policija uhvatila. Njih četvorica su me tukla”, kazao je Halil, migrant iz Maroka.

I on planira ponovo da pokuša, bez obzira na posljedice. U međuvremenu, hrvatska policija navodi kako je odlučna da sačuva svoje i spoljne granice Evropske unije, te da je od početka godine spriječila blizu devet i po hiljada pokušaja nezakonitog prelaska granice. To je povećanje od 200 posto u odnosu na prošlu godinu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad