Vrhovni sud odbio je kao neosnovanu žalbu državnog tužilaštva u kojoj su tražili da se Branimir Glavaš vrati u istražni zatvor odakle ga je krajem marta pustio zagrebački Županijski sud pozivajući se na ranije stavove Ustavnog suda.
Pojašnjavajući svoju odluku Vrhovni je sud detaljno naveo ranije sudske odluke u “slučaju Glavaš”, ali i obrazložio praksu Europskog suda za ljudska prava na koju se u žalbi pozivalo državno tužilaštvo.
U odluci koja je u ponedjeljak objavio na svojoj internetskoj stranici Vrhovni sud navodi da se Glavaš ne mora u istražni zatvor zbog okolnosti da je “izdržao gotovo dvije trećine kazne zatvora na koju je bio osuđen ukinutom drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda” ali i zato što je, prije nego što je Ustavni sud ukinuo pravomoćnu presudu temeljem koje je bio u mostarskom zatvoru, “predstojalo njegovo uvjetno otpuštanje”. Također dodaju da se Glavaš “nakon obustave izvršenja kazne zatvora” i “usprkos egzistentnoj nepravomoćnoj osudi i nastavku vođenja kaznenog postupka” vratio u Hrvatsku pa “više ne postoje niti opisani ciljevi koji bi opravdali daljnje trajanje mjere istražnog zatvora”.
Vrhovni sud je pojasnio i da je zagrebački Županijski sud ispravno utvrdio da bi “daljnje zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru izgubilo potreban stupanj legitimiteta, odnosno da bi ono dovelo do povrede načela razmjernosti” propisanog Ustavom.
Vrhovni je sud, nakon Glavaševa izlaska iz mostarskog zatvora, ranije već dvaput odlučivao o njegovu slučaju. Prvi put početkom marta, kada mu je odredio istražni zatvor zaključivši da je, po Zakonu o kaznenom postupku, takva mjera obvezna za sve okrivljenike kojima je izrečena kazna veća od pet godina. U međuvremenu tu je odluku djelomično ukinuo Ustavni sud, navodeći da Vrhovni sud mora navesti krajnji rok do kojega Glavaš može biti lišen slobode.
Potom je Vrhovni sud odredio da istražni zatvor može trajati najduže do 5. maja iduće godine, no Glavaševa je obrana istog dana ponovno zatražila njegovo puštanje na slobodu.
Nakon 26 dana Remetinca i zatvorske bolnice, gdje je bio zbog štrajka glađu, na slobodu ga je 31. marta pustilo izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda, a na tu se odluku Vrhovnom sudu žalilo Županijsko državno odvjetništvo tražeći da se ukine odluka izvanraspravnog vijeća i Glavaša ponovno vrati u istražni zatvor.
Prije odlučivanja Vrhovni je sud žalbu poslao na tzv. razgledavanje glavnom državnom odvjetništvu, što je uobičajena procedura predviđena zakonom i Vrhovni sud za njom poseže u ‘kompliciranijim slučajevima’. Glavni državni advokat po tom zahtjevu ne izražava svoje mišljenje, već nakon razmatranja predmeta može eventualno odustati od podnesene žalbe, no to se u ovom slučaju, kao i većini ostalih, nije dogodilo.
Vrhovni sud u konačnici mora donijeti i pravomoćnu odluku u slučajevima “garaža” i “selotejp” čiju je pravomoćnu presudu, temeljem koje je Glavaš služio kaznu u Mostaru, ukinuo Ustavni sud.
Nakon što je Ustavni sud u siječnju ukinuo pravomoćnu presudu Vrhovnog suda od osam godina zatvora na snazi je ostala presuda zagrebačkog Županijskog suda kojom je zbog ratnog zločina u Osijeku Glavaš nepravomoćno osuđen na 10 godina.
Glavašu sada predstoji ponovljeno suđenje u kojem Vrhovni sud mora obrazložiti primjenu propisa i utvrditi jesu li Glavašu bila povrijeđena procesna prava. Na tom suđenju Glavašu ne može biti izrečena kazna veća od one na koju je bio osuđen ukinutom presudom, odnosno osam godina zatvora.
