"Drago mi je da je lijepo vrijeme, svi su na okupu koji su trebali biti, bilo bi ljepše da su bili svi", kazala je za N1 Pava Molnar, bivša logorašica, promatrajući komemoraciju u Jasenovcu. Ona, međutim, nije otišla u Jasenovac.

Upitana o dogovoru s Natašom Jovičić, direktoricom Spomen centra Jasenovac, Molnar je kazala da nije htjela da se čita njen govor, ali da nema ništa protiv što su ga u Jasenovcu svejedno pročitali.

“I neka su, ja nemam ništa protiv. Taj tren sam odustala od čitanja jer sam vidjela da nije onako kako je trebalo biti, kako je nekad bilo. Ali drago mi je da je pročitano”. kazala je.

Upitana je i je li točno da je pozvana na komemoraciju u Hrvatsko narodno kazalište i kako joj je predsjednik Sabora Željko Reiner objasnio takvu izmjenu.

“Ja sam bila prisutna na tom sastanku. Tada je to bila tajna da se ne kaže, inzistirali su da bude u kazalištu i ko će čitati govor. Govorila sam da to apsolutno ne može biti u Kazalištu, Jasenovac je Jasenovac, a ne tamo gdje se dodjeljuju nagrade u baletu. Dogovorili smo se da napišem govor. Gradiška je bila dio Jasenovca, i navela sam u govoru kako je ustašica ubila mladu židovku zbog aspirina. Znam jednu kojoj se sisa upalila zbog toga što joj je dijete umrlo, po nju su došli grobari da je ukopaju živu. Od bijesa sam rekla da se govor neće čitati, jer se o Jasenovcu govori ovo ili ono”, kazala je Molnar, koja je provela u Staroj Gradiški dvije godine.

‘Bolest, glad i smrt’

“Strašno je to što je cijeli logor imao tifus, a nije bilo lijekova i pitanje je bilo hoće li organizam izdržati. Bilo je gladi i onda nakon tog pritiska je dozvoljeno da dobivamo pakete od roditelja – ja njega dobijem od mame, ali išao je za bolesnike. Mi smo jedan drugome pomagali, to je bilo tako dobro organizirani. Mi smo se morali držati. Jednom su doveli partizanke, ošišali su ih do kraja, grozno su izgledale, poslije su ih streljali. Bolest, smrt i glad”, kazala je.

“Luburić je donio rješenja tko ide pred zid, a tko ne. Našao je jednu babu koja je skuhala partizanima kokoš i dobila je tri godine, a jedna Bosanka dvije godine iako je imala gomilu oružja kod sebe… Znali smo se dogovoriti da poslije posla u dvorištu budemo slobodne i čitale smo knjige, imale smo stražu da nam ne bi došla ustašica. Teško je kada to ovako pričate, ali nama je bilo lijepo, to je mladost. Nikad niste znali što će biti sutra, hoće li vas odvesti u kulu i ubiti vas. Tamo su štakori kao mačke veliki”, opisala je Molnar.

“Mi sigurno ne mrzimo i ja mogu sa svakim razgovarati jednako, ali kad čujete riječi koje apsolutno ne bi smjele biti izgovorene… Ako je partizanija bila zlo, bez obzira tko je to rekao, a ima ih puno koji to govore”, navela je, odgovarajući na pitanje koje je izjave bole.

Osvrnula se i na ministra kulture Hasanbegovića, koji je u međuvremenu prebacio krivicu na srpsku i židovsku manjinu zbog bojkota komemoracije. Molnar je zasmetala njegova izjava o antifašizmu.

“On kaže da su to floskule, jel? Mene to ne vrijeđa, ja znam što sam, bila sam i ostala sam antifašista, pa nek kaže tko šta hoće. Ali nisu svi imuni na to, nisu jednaki. Osim toga, oni kojima je netko stradao… teško se to podnosi. Morali bi paziti. Ne mogu vjerovati da dan prije govori takve grozne stvari o partizanima, a drugi dan med i milijeko. Ne može se to tako, zbog njega, ne zbog mene”, kazala je Pava Molnar u razgovoru s reporterkom N1 Ankom Bilić Keserović.