
U subotu 12. travnja održana su dva povijesno važna skupa za Srbiju, jedan u Beogradu, drugi u Novom Pazaru. Na drugom, koji je okupio domaćine i tisuće onih koji su o svom trošku, svojim biciklima i stopalima stigli u čaršiju na obalama Raške i Jošanice, građani su doživjeli nezapamćenu katarzu pomirenja onih koje su drugi posvađali. Nijemi zagrljaji i suze Bošnjaka i Srba pobijedili su višedesetljetnu nacionalističku lobotomiju, a Srbija je po prvi put nakon dugih godina sramotnih podjela podsjetila na građansku državu, stoji u autorskom tekstu Momčila Đurđića objavvljenom na portal Index.
Za to vrijeme u Beogradu, nepunih 300 kilometara dalje, započeto je konstituiranje države u državi, kojoj je strano sve ono što se vidjelo, čulo i osjetilo ne samo u Novom Pazaru, već svuda po Srbiji gdje su proteklih nekoliko mjeseci prošli studenti i slobodni građani.
Na skupu u prijestolnici promoviran je "Pokret za narod i državu", čije ime je samo do prošle subote izazivalo nedoumice racionalnog uma, prije svega kod onih koji su podrazumijevali da ovdje stoljećima postoji i narod i država?! Ali, ne lezi vraže, odgovor je brzo stigao.
Konstituiranje Ćacilenda
Svjedočili smo konstituiranju novog naroda imena ĆACI, kao i njihove države Ćacilend, hermetične zajednice neobične i po tome što je njen osnivač sa skupa uputio oštre političke zahtjeve samome sebi.
Narod Ćacija, za razliku od drugih, svoje naseobine, koje se šire munjevitom brzinom, ne podižu pored rijeka i u plodnim dolinama, već između parlamenata i dvora prvosvećenika. Ćacilend je reality-teokracija koja se sa svih strana graniči s Republikom Srbijom.
Samo par dana nakon subotnjeg osnivačkog skupa dobili su i svoju Vladu na čelu s izvjesnim Đurom Macutom koji, gledano preko traktora i iz susjedne Republike Srbije, nevjerojatno podsjeća na Mr. Burnsa, zločestog junaka Simpsonovih.
Ćacilend nije "tikva bez sjemena" na ovim prostorima, on je svoju inspiraciju tražio i našao u poeziji Jovana Jovanovića - Zmaja još iz 19. stoljeća, prije točno 160 godina. Čika Jova je tada opjevao i ovjekovječio obrenovićevsko "Kraljevstvo Jutututu" kao, ispostavit će se, povijesni oslonac i uzor današnjeg Ćacilenda.
Napisao je dvije pjesme, svečanu i narodnu. Svečanu, koja je zavrijedila status himne, nazvao je "Jututunska juhahaha", dok je svakodnevnoj upotrebi namijenio njenu narodnu, folk verziju: "U kraljevstvu Jutututu kralj trinaesti Balakaha obećao svom narodu da će dati juhahaha (ustav). Samo neka budu vjerni, nek vojuju o svom kruhu, neka šute i nek žmire, nek plaćaju juhuhuhu (porez)..."
Opširnije na portalu Index.hr.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare