Hollywood je "mašina za glamur" i malo ko to može opovrgnuti, osim ljudi koji su tu, i koji su godinama, decenijama vezani za instituciju koja diže i gasi ambicije i snove. Hollywood nam pokazuje svijet kakav želimo da vidimo, ali nekada, pokazat će i onu najmračniju stranu.

Hollywood zna biti i brutalna fabrika slomljenih snova, jer na svakog onoga koji uspije u filmskom svijetu – dolazi na stotine, možda i hiljade ljudi čiji su snovi ugušeni.

Srećom, najbolji produkt Hollywooda su filmovi, a u nastavku vam donosimo filmska ostvarenja koja nam pokazuju najmračniju stranu jetseta.

Ovaj tekst ne sadrži spoilere, tako da oni koji nisu do sada pogledali neke od filmova koje ćemo navesti mogu bez problema nastaviti da čitaju.

Grand Canyon; Lawrence Kasdan (1992.)
Film koji je jako podcijenjen, ali zapravo obrađuje nekoliko jako interesantnih tema poput odrastanja, rasizma, napuštanja djeteta, starenja i naravno – filmova.

Steve Martinovo putovanje u Grand Canyon uopće nije tema filma, a njegovo značenje je mnogo dublje. U momentu kada “vidi svjetlo” on se zapravo nastavlja boriti sa sopstvenim idealima.

Svijet je veoma naslilno mjesto, i nisu nam potrebni filmovi da bi nam to i dokazali. “Sve zagonetke su riješene u filmovima”, kaže Martin – ali to je samo grebanje površine ciničnog svijeta u kojem živimo.

The Big Picture; Cristopher Guest (1989.)
Kevin Bacon glumi mladog glumca, idealistu koji je nedavno završio fakultet. Studija žele da ga uzmu, agenti se nalaze s njim, a on sanja o svom crno-bijelom projektu koji govori o trouglu srednjovječnih ljudi.

Bacon u filmu jako brzo iskusi “sviđa mi se, hajmo promijeniti sve kod projekta” momenat, a dok to radi – osjeća kako i sam gubi sopstvene ideale, te kako više ne može da prepozna ni sam sebe, ali ni svoj rad.

Guest je odradio fantastičan režiserski posao gdje je scenu po scenu objasnio rast i propadanje u Hollyoodu.

LA Confidential; Curtis Hansoin (1997.)
Pedesetih godina Hollywood je bio divno mjesto, otmjeno i klasno, lijepo i misteriozno. Postojala je jasna distinkcija između heroja i “vilenjaka”, pogotovo u filmovima.

LA Confidential je sve to promijenio. Baziran na istoimenoj knjizi, ovaj film je otišao bar deset koraka dalje srušivši vam sve ono što ste o Hollywoodu znali do gledanja ovog filma u kojem glavnu ulogu tumače Kevin Spacey i Rusell Crowe.

“Neki ljudi dobiju svijet, drugi dobiju kurve i put u Arizonu”, kaže se na kraju filma. Hollywoodski san, zar ne?

Swimming With Sharks; George Huang (1994.)
Nekoliko godina prije LA Confidential, Kevin Spacey je glumio u još jednom filmu koji ruši sve fantazije o ovom svijetu. Mladi i naivni asistent u studiju konačno “pobjesni” i suprostavlja se svom nasilnom producentu.

Jedan od filmova koji toliko glasno govori “Život nije film” da je prosto pod moranje pogledati ga.

Barton Fink; Braća Coen (1991.)
Radnja smještena u pedesetin godinama prošlog vijeka, a predstavlja savršen miks Kakasque/Lynhovske verzije svijeta u filmu. Noćna mora scenarista u studiju je opisana u liku Bartona Finka.

Ukoliko od vas često traže da uradite stvari s kojima ranije niste imali dodira, Barton Fink je film za vas. Možda i naučite nešto.

Suštinski, ovo je borba običnog čovjeka u bari punoj krokodila.

The Player; Robert Altman (1992.)
Čini se da je devedesetih godina Hollywood volio “poništavati” sam sebe, sa anti Hollywood filmovima. Suštinski, The Player je priča po studijskom producentu koji dobija prijetnje smrću od scenariste čiji je film odbijen.

Tim Robbins glumi savršeno čovjeka kojem niko na svijetu ne može pomoći iako su svi fokusirani na to da mu pomognu. Film često objašnjava pojmove “sretnog kraja”, ali pitanje je da li to uopće postoji?

Sunset Bulevard; Billy Wilder (1950.)
Jedan od najboljih filmova ikada snimljenih. Priča je o samoći, praznoći i odbijanju svih onih koji su dio Hollywooda. Odnosno sudbine koja sviju čeka tamo.

Još jedan film koji glasno govori “Nema sretnih krajeva”, u režiji Wildera i pod fantastičnom naracijom Williama Holdena, čije tijelo pluta u bazenu.

Sunset BLVD je najčvršći dokaz da je bolje biti “bivši” nego da “nikad nije bio”.

Mulholland Drive; David Lynch (2001.)
Teško da je potpisnik redova ikada sastavio tematsku listu filmova koje vrijedi pogledati, a da na njoj nije bilo bar jednog ostvarenja Da Vincija našeg doba, Davida Lyncha.

Mulholland Drive je jedan od onih filmova koji je drugačiji na svako naredno gledanje, i jedan od najinteligentnijh, te režiserski najkompletnijih filmova. Ispao je slučajno remek djelo, a radi se o karakteru kojeg glumi Naomi Watts koja se nalazi u općoj zabludi između ljubavi, karijere i fantazije.

Baš onakve ljubavi, karijere i fantazije koju Hollywood gradi. Sjajna ekspresionistička priča iz ugla gledanja svake osobe koja je bar jednom u karijeri imala san. O bilo čemu.