Goran Bregović danas gostuje kod Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u 2".

“Ako netko želi znati da li se carstvom upravlja, odgovor će dati kvaliteta glazbe koja se ondje sluša”, citirao je Stanković Konfucija na početku emisije.

“Osim Isusa, mi ostali moramo polako shvatiti što nam je posao na ovom svijetu. Tek sam na 4. godini fakulteta snimio prvu ploču, tako da je malo nedostajalo da se ne bavim glazbom nego da predajem marksizam”, prisjetio se Bregović svojih početaka.

Priznao je da je da se u početku glazbom bavio zbog djevojčica, ali to se s vremenom promijenilo.

“Imam taj neki invaliditet iz rock and rolla, moram biti uvijek u nekoj gužvi. Volim raditi s ljudima i vidjeti što će se dogoditi. Ako ne vjeruješ da će se toga dana dogoditi neko čudo, nema se ni smisla probuditi”, kaže Bregović.

Glazba je kao sol, bez nje bi život bio bljutav

“Kad počnu da mi se znoje noge, kao kad netko priča gluposti. To je stvar osjećaja, jer glazba nije ni zrak ni hrana ni seks. Glazba je kao sol, može i bez nje, ali bi bilo bljutavo”, pokušao je objasniti Stankoviću što je za njega loša glazba. On sam, kaže, voli suvremenu glazbu.

“Zamolio sam već da me spale i bace u more ili negdje na planinu. Obvezivati neke unuke da mi održavaju grob, a ja slučajno umrem u Parizu… Tko će to… Ali odnos prema smrti se mijenja s godinama. Danas mislim da onaj tko zna živjeti, znat će i umrijeti”, smatra Bregović.

“Mislim da sada pišem najbolje, ali još uvijek učim”, kaže. Priznaje da se i on i Bijelo dugme s godinama mijenjaju pa ni glazba ni koncerti ne mogu biti kao nekad.

Zašto nema Željka Bebeka na koncertima Dugmeta, pitao je Stanković, no Bregović nije htio o toj temi.

Krađa koja “ne postoji”

“Kada stvarate glazbu, da li kradete?”, htio je znati Stanković, aludirajući na informaciju da je zbog plagiranje pjesme Enricu Maciasu morao platiti milijun eura.

“To je izmišljotina, ne postoji. Nisam nikada imao sudski proces, a kamo li zbog glazbe”, odgovorio je Bregović, dodajući da je svaka glazba nastala u “sudaru” s drugom glazbom.

“Toga ima koliko hoćete i mislim da to tako i treba biti. Većina dobro napisane glazbe nastavlja neku tradiciju, nije to namjera kompozitora”, odgovorio je Bregović na pitanje kada bi se osjetio povrijeđenim ako bi čuo vlastitu glazbu u tuđoj.

“Ja imam ciganski stav prema tome. Kod njih je glazba kao zalazak sunca, svačija je. Nikad se ne bih uvrijedio da netko od mene ukrade glazbu, sviđa mi se ideja da mi je netko ukrade. To tako treba biti”, tvrdi Bregović.

“Deset godina u kojima sam ja pisao dobro, a on dobro režirao. Bila je to sretno složena ekipa”, komentirao je suradnju s Emirom Kusturicom, dodajući da je to vjerojatno najveći režiser kojeg smo imali.

Počeo karijeru u striptiz baru

“Počeo sam karijeru svirajući u striptiz baru sa 17 godina. Ima li veće sreće nego biti okružen golim ženama u toj dobi? Onda sam se riješio predavanja, a prije rata sam već imao zlatne ploče u 10 zemalja. Zatim sam bio sretan što nisam bio zatvoren u Sarajevu tijekom rata”, pojasnio je Bregović zašto se smatra sretnim u životu.

“Samo čekam da netko svijetu pokaže dalmatinsku glazbu. Mislim da bi to trebali učiniti Gibonni ili Huljić, jer su oni najtalentiraniji predstavnici te generacije”, osvrnuo se glazbenik.

“Bijelo dugme je uvijek sviralo pastirski rock. Čitavo vrijeme pritiskali smo tu istu točku”, rekao je Bregović, dodajući da mu ne smeta kada ga kritičari britko napadaju, ali ne i kada ga “kolju tupim nožem”.

“Možete vi zamisliti da će netko na svojoj svadbi puštati Labuđe jezero, ali nema toga. Svi ćemo na svojoj svadbi zapjevati svoj narodnjak, zaplesati svoje kolo. Moj je otac bio vojno lice, moja majka knjigovođa. Ja sam naslijedio ukus srednje klase, to je jedino što znam”, objasnio je Bregović. Priznao je da da se ne osjeća kao zvijezda i ne želi biti slavan.

Slava, žene i kokain

“U rock nad rollu uvijek ima previše i slave i žena… Jedino sam uvijek pazio da nas ne ulove s drogom”, kaže Bregović.

“Je li točno da je Bijelo dugme imao dogovor s Jugotonom da im dostavi određenu dozu kokaina?”, pitao je Stanković.

“To je bilo u trošku studija, da. Imao sam rokove koje je trebalo ispoštivati, u dva tjedna sam morao napisati određenu količinu glazbe i to mi je pomagalo da ostanem budan. Ali ja sam s drogom raskrstio”, kaže Bregović.

“Ja sam odrastao u starom dijelu Sarajeva… Odjednom su se u Sarajevu religije vratile na velika vrata, ali s obzirom da je taj mali grad preživio takav rat i nije se toliko promijenio. Ja sam Sarajlija”, osvrnuo se na glazbenik na grad iz djetinjstva.

Bregović je svoj album “Alkohol” posvetio svojim roditeljima, piše Index.hr.