Klubovi sa prostora nekadašnje Jugoslavije sedam puta bili su šampioni Evrope, a led su probili košarkaši sarajevske Bosne. "Studenti" su u sezoni 1978/79. debitovali u najjačem klupskom takmičenju i predvođeni 32-godišnjim trenerom Bogdanom Bošom Tanjevićem ostvarili istorijski uspjeh.

Ekipa iz prijestolnice Bosne i Hercegovine je sezonu ranije u finalu Kupa Radivoja Koraća posle tri produžetka poražena od Partizana (117:110), ali je nagovijestila ogroman potencijal. Naravno, niko nije mogao da očekuje da će dogurati do finala u Grenobleu i duela sa tada moćnim Emersonom iz Varesea.

Sarajlije su pred 12.000, uglavnom, navijača jugoslovenskog tima savladale velikog rivala 96:93, a utakmicu života odigrao je legendarni Žarko Varajić. Varaja je meč završio sa 45 poena (14/22 za dva, 17/21 slobodna bacanja) što je i danas rekord finalnih duela Eurolige/Kupa šampiona.

Bosna je imala mlad tim, bez stranaca, bili su debitanti, autsajderi, malo ko ih je ozbiljno shvatao… Ali vrijeme je prolazilo, a “Studenti“ sve bolji.

Nekadašnji centar Bosne i jedan od najtrofejnijih jugoslovenkih košarkaša svih vremena Ratko Raša Radovanović vrti film četiri decenije unazad, takva sjećanja ne blijede…

“U grupnoj fazi smo bili prvi sa samo jednim porazom u šest utakmica, ali ono pravo, sa pobjednicima preostalih pet grupa tek je slijedilo. U posljednja tri kola bile su nam potrebne sve pobjede. U gostima protiv Juventuda i Olimpiakosa i kod kuće protiv Emersona. I sve smo ih dobili, posljednju u Pireju i plasirali se u finale,“ ističe Radovanović za Sport Klub i nastavlja:

“Da se razumijemo, u to vrijeme veliki uspjeh bio je i sam plasman u Kup šampiona pored timova kakve je imala nekadašnja država. Bosna je okupila golobrade dječake, sa mladim trenerom Tanjevićem, ali Boša je bio izvanredan u svakom smislu. Odlično smo radili, a imali smo i sjajnu urpavu. I hemiju koju niko nije mogao da razbije. Sjećam se, izgubimo od Maccabija u Tel Avivu 27 poena razlike. Bunimo se, brbljamo nešto o sudijama, a u svlačionicu ulazi naš direktor Vule Vukalović, šeta, i samo prozbori: ‘Očigleda razlika u klasi’. Samo nam je to rekao. Tanjević i uprava nisu dozvoljavali da se priča van terena. Tvoje je bilo da pričaš na terenu. U drugoj utakmici u Skenderiji dobili smo ih sa 27 poena razlike i videli da možemo.“

U historijskoj noći u Grenobleu za sarajevsku i jugoslovensku košarku Mirza Delibašić je upisao 30 poena, a dvocifren je bio i Radovanović sa deset. Snažni centar odradio je sjajan posao i u odbrani zaustavivši Dina Menegina na svega deset koševa.

“Ponavljam, bilo je mnogo teško da se dođe do finala, mnogo dobrih timova. Od Varesea do Juventuda, za koji je igrao Zoran Slavnić. Pobijedili smo u Badaloni, a Moka je postigao 32, 33 poena. Rekao sam mu: ‘Stani malo, gdje si krenuo’. Slavnić je za mene najbolji evropski playmaker svih vremena,“ naglašava i dodaje:

“Ne bih izdvajao ko je dao najveći doprinos na putu do titule, da li Mirza, Varajić, Hadžić, Džogić, Benaček… Svi smo dali određeni doprinos. Ja sam noć prije finala imao temperaturu 40, 41 i mislio sam da neću da igram. Uspio sam uz injekcije. Sa Meneginom je uvijek bilo interesantno. U svakom smislu je bio gospodin. Neki su se bunili da je oštar, prgav… Takav je igrač, jak, čvrt, ali je barem prema meni uvijek bio korektan.“

Bosna je u finalu imala podršku više od 5.000 navijača, a povratak i doček u Sarajevu bili su priča za sebe.

“Praznik. Kompletno Sarajevo je izašlo na ulice da nas pozdravi. Špalir je bio dugačak devet kilometara, od aerodroma do Skenderije. Nezaboravan doček, nezaboravan uspeh, nevjerovatna ekipa,“ istakao je Radovanović, koji je dres “Studenata“ nosio od 1977. do 1983.

Šampionski sastav Bosne: Boro Vučević, Ante Đogić, Predrag Benaček, Boško Bosiočić, Nihad Izić, Ratko Radovanović, Dragan Zrno, Žarko Varajić, Mirza Delibašić, Sabahudin Bilalović, Sabit Hadžić, Svetislav Pešić, Almir Dervišbegović i Sulejman Duraković.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad