Mjesto Dabravine nalazi se između Breze i Vareša ima oko 1.100 stanovnika. Jedan od njih je i bosanskohercegovački košarkaški reprezentativac Kenan Kamenjaš. Naša ekipa posjetila je mjesto odrastanja i prvih košarkaških koraka Kamenjaša.

U razgovoru za N1 kazao je kako je prvenstveno želio biti fudbaler, ali da mu njegova visina to nije dozvoljavala. Ubrzo su svi shvatili da je predodređen za košarku.

Košarkaška priča počela je na “Mladost Basket Cupu” u Ilijašu 2015. godine kada je Kenan dobio prva priznanja. Kasnije je izabran u najbolju petorku i za najboljeg skakača juniorske Eurolige. Najdraži do sada uspjeh mu je zlato Kupa BiH “Mirza Delibašić” prošle godine, kada je Kamenjaš bio i MVP susreta, a to mu ujedno i prva seniorska medalja u karijeri.

“U dresu reprezentacije upisao sam prve minute – 24.2.2019. ostaće uvijek u mom sjećanju urezan, kao jedan od bitnih datuma u mom životu. To sam uramio iznad svog kreveta da me dok sam živ podsjeća na taj trenutak”, rekao je Kamenjaš.

Do dresa domovine bio je težak put. Svakodnevna ustajanja u 5 ujutro i odlazak u krevet poslije ponoći, ali Kenan nikada nije odustajao. Porodica mu je bila najveća podrška. Majka Amira prisjetila se 17. januara 2000. godine kada je na svijet došao Kenan.

“Pet kila i osamsto težak i 58 centimetara dug. Tada je bio zapažen kao najveća beba u Sarajevu rođena. Doktor Sanjin, ne znam kako se preziva, tada je radio na ginekološkom, kaže: “Mašala, treba mu ruksak za školu. Ja gledam, pa Bože šta ja rodi, ne može ga vaga izvagati”, kazala je majka Amira.

Sjećanja na Kenanovo odrastanje budi se kod prijatelja, familije i komšija.

“Jedan kuriozitet koji sam zapamtio je jedan velika kriška pomazana nečim. U njoj je bilo pola metra, uvijek je mogao dobro pojesti. S tom kriškom bi išao i gore i dole i trčao”, rekao je Kenanov prijatelj Ismet Abdulahović.

Rođak Adin Memić, kazao je kako nije vjerovao da će do ovoga doći.

“Nisam vjerovao iskreno, treba biti iskren, ali sada vjerujem. Družimo se, pišemo, u kontaktu smo stalno, pratim njegove utakmice. Znam koliko je “zagrizao” i koliko je ozbiljan. Momak jednostavno živi košarku”, rekao Memić.

Komšije su nekada bile ljute, jer je Kenan danonoćno “lupao” loptu od tablu i beton, ali danas sve mu je oprošteno.

“Neko me pripisuje da sam iz Breze ili Vareša, ali ja uvijek kažem ponosno da sam iz Dabravina. I da je to malo mjesto koje s ponosm nosim u svom srcu. Moj uspjeh najviše pripada mome ocu. Imam osjećaja da je u jednom trenutku bio upornije od mene. Ja znam kroz šta sam ja prošao. Koliko je bilo teško meni i mojoj porodici. Znam kada sam sa dvije marke išao u Sarajevo samo da imam za sendviča. Gledao sam na te dvije marke u početku, plata je kod oca kasnila jedino je on radio. Sestra je išla na fakultet. Ja sam gledao u budućnost”, rekao je Kamenjaš.

Prvi trener Kenana Kamenjaša Eldin Herco prisjetio se poteškoća koje su se nizale na počektu Kamenjašove karijere.

“Ja nikada iz ovog svega nisam gledao ni novac ni materijalnu korist. Prošli smo mi dosta puta i proba u nekim klubovima gdje nije bilo to to. Naišli smo na dosta odbijenica”, kazao je.

Kenanova sestra Lejla zbog njegove karijere ekspresno je položila vozački ispit da bi ga mogla voziti u Sarajevo na treninge, zbog toga što je otac zarađivao za porodicu u inostranstvu.

“Bojao se on da ga ne ponese na početku kao zvijezdu sve to u zrak. U šali je ono rekao: ‘Vidjećete vi jednog dana'”, kazala je kroz osmijeh sestra Lejla.

Majka Amira istakla je kako je preponosna.

“Neka je njemu dobro. Neka ide i ostvaruje svoje snove. Sportske”, dodala je.

Budućnost i snovi su pred Kenanom, tek mu je 21 godina. Njegov konačni cilj je NBA liga, ali kako kaže želi ići stepenicu po stepenicu, kako bi “sazrio” za svjetla najvećih košarkaških parketa na svijetu.