"Hvala ti kapitenu", samo ispisano na engleskom jeziku stoji u naslovu videa koji nam je nekom random pretragom izletio na kanalu YouTube.
Odmah ispod njega, stajao je novi video – posvećen istom čovjeku, pod nazivom Unbreakable, nesalomljivi. Tu titulu je još nosio samo Bruce Willis u filmu Unbreakable, M. Night Shalamayana.
Willis je glumio, bivši kapiten Manchestera nije znao glumiti.
https://youtube.com/watch?v=RUq-szFBcjw
Potpisniku redova su oduvijek najdražin fudbaleri tokom godina praćenja fudbala bili oni koji igraju na pozicijama zadnjeg veznog. No, kako ta pozicija u “totalnom fudbalu” odumire, pa više nema igrača poput Gattusa, Gravesena, Thurama i sličnih – prinuđen je bio da ih potraži među stoperima.
FUDBALSKE ROKENROLE
Poenta je sljedeća: Dok igrač ne prospe krv na terenu za svoju ekipu, nije dostojan da nosi dres te momčadi. Vjerovatno vođen riječima Dennisa Bergkampa koji kaže da ime na prednjem dijelu dresa uvijek mora da bude važnije od imena na poleđini dresa.
Kada je o prosipanju krvi riječ, u žaru borbe da se razumijemo, prva asocijacija bio je Alan Smith. Nekada, također fudbaler Manchester Uniteda, i to iz vremena kada se na pomen Manchester nije moralo objašnjavati da li je to City ili United. Manchester je tada bio samo jedan. Njegov kapiten bio je Nemanja Vidić, reprezentativac Srbije i stoper koji je za dres tima sa Old Trafforda ispustio više krvi nego neko kapi znoja.
Gledajući njegovo poznavanje šesnaesterca kojeg brani, i srčanost koju je pokazivao tokom 90 minuta bespoštedne borve, vrijedan je vjerovatno svake kartice teksta koja se o njemu napiše, ili minute montiranog videa nezaboravnih momenata tokom svoje neizbrisive ere crvenog dijela Manchestera.
Da preskočimo dio teksta u kojem moramo nabrajati imena klubova gdje je igrao, i kada je prešao gdje – sumirat ćemo to ovako.
Vidić je bio kapiten Crvene Zvezde, prije nego što je kratko igrao u Spartaku iz Subotice, odakle je otišao u Spartak iz Moskve, a iz hladne Rusije je dogurao do svlačionice Uniteda.
Kada su ga novinari pitali da li mu je ispunjen san time što je potpisao za Manchester, kapiten je odgovorio:
Koliko se igrača može dičiti ovim? Na prste ih se može prebrojati.
Sa Zvezdom je osvojio sve u Srbiji, sa Manchesterom je osvojio sve u Engleskoj, Evropi i svijetu. Novinari su ga izabrali dva puta u idealan tim svijeta, a dres Srbije je obukao 55 puta. Karijeru je završio u Interu iz Italije. Imao je ponude Real Madrida ili timova iz MLS lige SAD-a da nastavi sa karijerom, ali je rekao “dosta”.
Potpisnik redova nije navijač Manchester Uniteda, ali strastveno prati fudbal. Proteklih nekoliko dana se bavi temom “fudbalske rokenrole”, a nakon Edgara Davidsa i Yurija Djorkaeffa, došao je red na igrača iz regije – čiju krvavu facu pamti iz više navrata i duela.
Nemanja Vidić je fudbaler koji je išao glavom gdje drugi nisu smjeli ni nogama. To je osobina koja se mora cijeniti, jer ni Zvezda, ni Spartak ni United nikada nisu dobili 95 posto od Vidića, nego samo 100 procentan učinak.
Od vidića je krvario više samo Alan Smith, o njemu nekom drugom prilikom, jer je Alan Smith bio “lud” još od kako je branio boje Leedsa. U Manchesteru je došao kao “mesar”.
Voljeli ga ili ne, Vidić je jedan od onih igrača čiji se uticaj vidi na terenu. Njegovi golmani to znaju najbolje, pogotovo oni koji su sačuvali mrežu u toliko navrata. Pitajte Van der Saara.
“On dolazi iz Srbije…i on će vas je*eno ubiti” dovoljno govori šta su navijači Crvenih đavola mislili o njemu.
Sve ostalo je irelevantno, jerbo se fudbal igra radi grba na grudima i navijača na tribinama. O fudbalerima kojima je to samo posao, o njima nećemo pisati, oni nisu fudbalske rokenrole.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
https://youtube.com/watch?v=a25P40Jey34
