Tridesetog novembra, na današnji dan, 1995. godine, prije 19 godina, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine doživjela je svoj prvi, historijski poraz pred 10.000 gledalaca u prvoj međunarodnoj utakmici u kojoj su fudbaleri predstavljali svoju domovinu, jednu i jedinu.

Tadašnji selektor, Fuad Muzurović, direktor reprezentacije Mirsad Fazlagić i trener-igrač Mustafa Hukić imali su zadatak okupiti one najbolje koje je BiH imala, a to je bilo gotovo nemoguće. Jedni su bili u inozemstvu i klubovi ih nisu željeli pustiti na fudbalsku utakmicu da nastupaju za tim koji nije član krovnih fudbalskih kuća, a drugi nisu bili u prilici da dođu.

Popularni “Dajdža” je uspio sastaviti jedanaest igrača sa samo dvije izmjene i skromnim stručnim štabom te izaći na megdan Albaniji, u sred Tirane na stadionu Qemal Stafa.

Momci čija su imena ostala zauvijek upisana su Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad Fazlagić, Said Fazlagić, Amir Osmanović, Asmir Džafić, Enes Demirović, Asim Hrnjić, Husref Musemić i Almir Turković.

Bosna i Hercegovina je izgubila, 2:0, ali to nije ostavilo takav dojam. Svi su znali da je Bosna i Hercegovina upisala svoju prvu pobjedu. Godinu poslije Fudbalski Savez BiH je primljen u FIFA-u, a zatim i u UEFA-u, kao punopravni član.

Tako je naša zemlja stekla pravo da sudjeluje u kvalifikacijama za velika evropska i svjetska takmičenja, a u prvim oficijelnim utakmicama za Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj, BiH je bila u grupi sa Hrvatskom, Danskom, Slovenijom i Grčkom. Prvu kvalifikacijsku utakmicu za Mundijal, Bosna i Hercegovina je odigrala 1. septembra 1996. godine u Kalamati i doživjela poraz 3:0.

Zahvaljujući velikim naporima, odricanju, radu, trudu i vjeri u bolje sutra svi ljudi tog 30. novembra su postavili temelje kako bi danas popularni “Zmajevi” svojim pobjedama mogli obradovati narod naše domovine.