Omiljeni film ljubitelja kladionice i najvažnije sporedne stvari na svijetu, cijelog Balkana je najverovatnije "Kad porastem biću Kengur", sada već kultno ostvarenje režisera Radivoja Andrića, po scenariju Miroslava Momčilovića.

Film koji je izašao 25. marta 2004. godine vjerovatno je najbolji opis zatvorene zajednice, bez prosperiteta, sa velikim snovima – dok na TV-u gledaju klinca iz kraja koji je uspio.

U filmu, Kengur (Nikola Đuričko) je iz lokalnog Voždovca, potpisao za engleski Eastwich, koji u Kupu igra susret protiv Manchester Uniteda.

Citate iz ovog filma nebrojeno puta smo koristili u sportskim redovima napisanim na portalu N1info.com, ali sve vrijeme smo zaboravljali suštinu – koja je rečena u kladionici, gdje se i prati utakmica.

Miloš Samolov glumi Burgiju, koji je u nekoliko navrata pokušao ispričati priču “šta je to fudbal” – no, obzirom da je ‘najslabiji poznavatelj igre’, i nesretnik koji stalno pada na kladionci – Baron, Cile, Šomi, Živac i Duje i ostali protagonisti ga ne slušaju.

“Ljudi, hoćete da vam kažem šta je fudbal. Kada Sunderland protiv Leedsa vodi 2:0 do 87., a onda im ovi za tri minuta stave tri komada. E to vam je fudbal”, glasi rečenica koju je Burgija htio ispričati u nekoliko navrata, ali je bivao prekinut sa “Hajde Burgija ne *eri”.

Burgija je rekao nepobitnu činjenicu, koju svi ljubitelji fudbala uporno zaboravljaju, a ta činjenica se iz sedmice u sedmicu vraća, ponavlja se – a svi je uporno zaboravljamo.

Primera radi, sinoć. Swansea i Tottenham su na Liberty stadionu odmjerili snage u sklopu 31. kola engleskog Premiershipa. Sudeći po omjeru na tabeli, ali i igrama ove sezone, Tottenham je susret trebao pobijediti sa pola snage, ili sa punom snagom rezervnog tima.

Tottenham je drugi, sa sedam bodova manje od Chelseajea, dok se Swansea nada da će ostati u ligi, budući da zauzimaju tek 18. poziciju, te im slijedi borba za opstanak.

Istina – davljenici su nekada znali igrati fantastičan fudbal, a Burgijin primjer filozofije fudbala smo vidjeli na meču koji je odigran sinoć. U 11. minuti, Routledge je doveo Swansea u vodstvo. Navijači ove ekipe su već od 80. minute u sebi govorili “sudija sviraj kraj”, što je možda najčešća rečenica na bh. terenima, pogotovo kada vaša ekipa vodi od starta meča (ali o toj temi drugom prilikom).

Da je na semaforu ostalo 1:1, Swansea bi pretekao Hull, i malo se odmakao od zone ispadanja, no u 88. minuti na scenu stupa Dele Alli, koji poravnava na 1:1.

Kladit ćemo se, obzirom da je Kengur motiv teksta, da bi 99 posto navijača Swansea koji su sinoć gledali utakmicu odvojili svoju mjesečnu plaću da uzmu bod Tottenhamu, ali…

Prvo Baron da nešto slaže u kladionici. 

Da vam ja kažem šta je fudbal…

Istekla je 90. minuta. “Sudija sviraj kraj” se moglo čitati sa lica navijača Swansea bez ikakvih problema, a onda je Son Heung-Min pogodio za 2:1, i izvjesna tri boda, koja Spurse ostavljaju u igri za prvaka Engleske.

Imaju još one dvije fudbalske floskule s kraja utakmice, pogotovo kad je o preokretima riječ.

– Nije gotovo dok debela dama pjeva;
– Nije gotovo dok sudija ne svira kraj;
Bonus: Lopta je okrugla, danas svako igra fudbal.

Četvrta minuta nadoknade, Eriksen na asistenciju Allija pogađa za 3:1, i uvjerljivu pobjedu – barem kada gledate samo rezultat.

Hoćete da vam ja ispričam šta je fudbal?

Kada Swansea vodi sa 1:0 do 88 minute, a onda izgube sa 3:1. E to vam je fudbal. Najsvježiji primjer rekli smo. Hoćete li još primjera šta je fudbal.

Fudbal je kada PSG dođe u goste Barceloni sa 4:0 prednosti. Pa onda daju gol u gostima kod 3:1 za Barcelonu. Pa onda prime još dva gola, jedan u nadoknadi, pa ispadnu u potpuno nevjerovatnoj utakmici punoj tenzija, sudijskih grešaka i slično…

E to vam je fudbal.

Fudbal vam je i kada Bayern u finalu Lige prvaka vodi sa 1:0, potpuno su igrom dotukli United 1999. godine, a onda uđu Solskjaer i Sheringham, i iz dva kornera daju dva gola – za prvu titulu Uniteda nakon 30 godina. I to je fudbal. Fudbal je svaki preokret u 90. minuti koji možete smisliti, sav onaj naboj zbog čega ljubitelji danas nakon posljednjeg zvižduka na društvenim mrežama pišu “Volim te fudbale”.

Fudbal su svi oni faktori koje isključite kada ste uvjereni da vaš tim pobjeđuje ili gubi, fudbal su sve one emocije prije i poslije susreta. Sreća, tuga, razočarenje, bijes, nekontrolisana količina cigareta, košpica, pojedenih noktiju sa prstiju i svime onim što jednu (ili dvije) utakmice čini najvažnim trenutkom tog dana, mjeseca, godine, života – zavisi od važnosti utakmice.

Prekoretu se skoro nikad niko ne nada. Pa ni Liverpool 2005. godine, kada su na poluvremenu od Milana gubili 3:0. A onda za šest minuta stignu, odbrane se u produžecima – i pobijede na penale. I to je fudbal(ska – lutrija).

Mogli bismo ovako do sutra, ali Burgija je negdje gore već rekao suštinu. Zbog toga se voli ova igra, i zbog toga se ide u kladionicu. Na ovakvim preokretima se ‘uzimaju pare’. A na svakog Burgiju dođe vjerovatno 100.000 vrhunskih poznavatelja igre koji će reći “Hajde Burgija ne *eri). U biti, svi su dobili isto novaca na kladionici, ništa. Nula KM, EUR, USD (umetnite valutu po želji). 

Kad porastem biću Kengur je oaza komentatorskih floskula, i izjava koje se vrte od utakmice do utakmice – svih liga svijeta. Suština je jednostavna – podcjenjivanje ekipe, protivnika, vremena koje je ostalo na semaforu je veliki danak neiskustvu svih nas koji volimo igru.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.