Na današnji dan prije 18 godina odigran je jedan od najvažnijih derbija vječitih rivala: Željezničara i Sarajeva. Juni 1998. godine zauvijek će i to zlatnim slovima ostati upisan u najljepše stranice historije kluba s Grbavice. .

Tog dana, fudbal je pobijedio ludilo, šampionski pehar vratio se na stadion koji je nekoliko godina prije, bio devastiran, a sam klub gotovo ugašen. Pobjedio je Željo najvećeg rivala, a gol je zabio Hadis Zubanović.

A rivala je uvijek lijepo pobijediti, posebno kad je ulog tako golem. Tih godina, Bordo tim bio je bolji, dominantniji, kvalitetniji. Ali fudbal je takav sport, ponekad je jedan raspoložen igrač dovoljan za uspjeh. Tog dana, Željo je imao raspoloženog Zubanovića. Peti dan šestog mjeseca od tad se među navijačima Plavih slavi kao Zubandan. Razgovarali smo s glavnim akterom tog spektakla.

”Uvijek je lijepo i nikako da prođe. Čak je i ljepše, poruke su mi počele stizati minut poslije ponoći. Do dva sata nisam mogao ”normalizovati” telefon, samo je svirao, a uskoro se javio i problem s baterijom. Ništa bolje nije ni sada, prosto nevjerovatno. Shvatam važnost ovog događaja”, ispričao je Zubanović za N1.

Kako je dodao, s većinom saigrača iz te generacije i danas je u kontaktu.

”Svi smo u kontaktu, baš jučer sreo sam Nermina Vazdu. Uvijek mi je bio drag saigrač, kao i svi ostali na kraju krajeva. Bila je jedna divna generacija”, kazao je Zubanović.

I danas se sjeća svakog detalja utakmice koja je obilježila njegovu karijeru. Bila je korektna, dobra, a pobijedio je njegov tim. Prisjetio se susreta s golmanom Sarajeva Mirsadom Dedićem nakon spektakla na Koševu.

 ”Dedić je dobar momak, znam da mi je jednom prilikom nakon meča kazao da me proslavio. To je na kraju svih krajeva i najvažnije, taj duh i zafrkancija koja prati duele vječitih rivala. A neki uvijek imaju više razloga za slavlje”, kroz osmijeh je na kraju razgovora za N1 zaključio Hadis Zubanović.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.