U tom se ukrajinskom gradu nalazi i sada.

“Dnjipro je moj drugi dom, ovdje su se rodile moja supruga Natali i kći Nikolina i zbog toga smo i dalje tu, bez obzira na rat i sve što se događa. Svi smo dobro, ovdje nema izravnih ratnih opasnosti, osim što su Rusi raketirali zračnu luku i jednu vojarnu. Život teče koliko-toliko normalno, a od ponedjeljka će svi opet početi raditi kako bi se održala ekonomija i funkcioniranje opskrbe, barem u ovim dijelovima Ukrajine gdje se ne puca.

Ovdje nema Rusa, fronta je 200 kilometara daleko, kod Donjecka, ali tamo je fronta već osam godina, još od prve agresije. Jedino što se ne smije fotografirati po gradu jer bi netko mogao pomisliti da radiš za neprijateljsku stranu..”, rekao je u razgovoru za 24sata.

Zvala ga je veleposlanica, ali joj se zahvalio.

“Zvala me naša veleposlanica, pitala je želim li da nam organizira evakuaciju, ali sam joj se zahvalio i rekao da ne planiram otići dok god bude sigurno za suprugu i kćer.”

“Za ovaj grad me vežu lijepe uspomene, tu sam već 15 godina, imam dosta prijatelja, tu sam upoznao suprugu. Mnogi me pitaju zbog čega nisam pobjegao s obitelji jer imam kuću u Kaštelima, tamo su mi i roditelji, koji se jako brinu, zovu svaki dan… Svima kažem isto: ovo je moj drugi dom i ostat ćemo tu dok god bude moguće.”

Otkrio je i što je sa stranim nogometašima iz njegova kluba.

“Svi stranci iz moga kluba otputovali su iz države, sve aktivnosti su zaustavljene jer nije vrijeme ni za treninge ni za nogomet. Svi se nadamo da će ovo što prije završiti, ima nekih naznaka da bi se mogao postići dogovor i primirje, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Baš sam se prije nekoliko dana čuo sa Srnom, Jovićevićem… I oni se raspituju što se događa, kakve su vijesti…”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad