FK Jedinstvo Dubrave - klub koji je dao reprezentativce i premijerligaše

Mašinovođa RMU "Dubrave" prvi put nakon četiri godine pozdravlja ekipe koje igraju službeni meč na stadionu Dom u Donjim Dubravama.

Desetine navijača i bivših igrača kluba došlo je pozdraviti novi početak FK Jedinstvo Dubrave, osnovanog 1963. godine, a nekoliko igrača iz ovog malog mjesta u Općini Živinice, iznjedrilo je igrače koji su igrali za reprezentaciju BiH, bosanskohercegovačke premijerligaše, ali i inostrane klubove.

“Klub je ugašen sezone 2012./2013. zbog finansijskih problema, a kratki povratak Jedinstvo je napravilo pet godina kasnije, ali u sezoni 2017./2018. uspjeli smo izdržati samo polusezonu”, kaže današnji predsjednik Jedinstva – Alen Delić.

Teže od očekivanog Jedinstvo je u utakmici 2. kola Kantonalne lige Tuzlanskog kantona grupe Jug za vikend savladalo FK Vrana rezultatom 2-1. Nekadašnji igrač FK Sloboda Tuzla, Budućnost Banovići, Zmaja od Bosne, Enver Kemo Beširović, ponikao je u ovom klubu i zbog toga se kaže bez razmišljanja stavio na raspolaganje ekipi u kojoj je napravio prve fudbalske korake.

“Drago mi je da je fudbal ponovo oživio u Dubravama i da pišemo neke nove stranice kluba. Očekivao sam tešku povratničku utakmicu, ali uz zalaganje igrača i vjernih navijača bitno je da smo ostvarili pobjedu. Zbog mnogih igrača koji su napravili dobre karijere, bitno je da je aktivan ovaj klub, uskoro planiramo pokrenuti i omladinski pogon. Nikad se prvi koraci ne zaboravljaju i tu čovjek uvijek vraća. Najviše sam se zbog toga vratio i imam želju i volju i ne gledam nikakvu finansijsku korist. Nadam se da će svi, oni oko kluba, propratiti ovu priču i pomoći da klub živi i dalje”, kaže Beširović.

Enverov brat Nail Beširović, najuspješniji je igrač kluba. Nail je nastupao za tuzlansku Slobodu, a kasnije ostvario i inzozemnu karijeru u Portugalu. On je u u periodu od 1992. do 2004. nastupao za Estrela Amadoru, Academico Viseu, Academica Coimbra, Espinho, Farense, Leixoes i GD Beira Mar. Također odigrao je i jednu utakmicu za reprezentaciju BiH protiv Makedonije. Beširović je danas trener federalnog drugoligaša NK Slaven Živinice.

“Veliko zadovoljstvo predstavlja mi ponovno aktiviranje FK Jedinstvo Dubrave i takmičenje. Jedinstvo znači moje djetinjstvo, jer moj rahtmetli otac, amidža i familija, svi smo mi prošli kroz ovaj klub. Moj fudbalski put počinje u Jedinstvu, bježeći do kuće da gledam moje starije drugove, nekih osamdesetih godina. Kada sam došao u kadetske godine, prebacili su me u prvi tim. Tada sam igrao sa igračima poput Asima Beširevića, Rasima Malkića, Pense, Piksle, oni su bili tada moji idoli. Pored njih Izudin Hadžić ostavio je veliki trag. Ali svakako kada se govori o Jedinstvu nikada ne treba zaboraviti gospodina Muharema Hadžića zvanog Harkan, koji je bio predsjednik kluba i Jedinstvo je u to vrijeme bilo veoma stabilno. Gledajući njih i Slobodu nisam vidio razliku. Poslije toga ja sam otišao u juniore Slobode, a ubrzo sam prešao u prvi tim. Kasnije, na poziv bivšeg golmana Slobode Mustafe Peštalića, karijeru sam nastavio u Portugalu 1991. godine u klub Estrela Amadora iz Lisabona. Taj put me vodio do 2004. Trinaest godina igrao sam za nekoliko portugalskih klubova. Academica Viseu, Academica Coimbra, Epsinho, Farense gdje sam najviše godina proveo, Leixores i na kraju godina dana u Beira Maru. Najvažniji momenti su bili u Leixoesu. Izgubili smo nesretno finale kupa protiv Sportinga i učestvovali smo u Ligi Evrope. Onda igranje za najbolju reprezentaciju stranaca U Portugalu 2002. godine gdje su igrale vrhunske zvijezde poput Jardela, Drulovića, Zahovića, Preud'hommea i drugih” prisjeća se Nail Beširović.

Nailov sin Dino Beširović danas je fudbaler mađarskog prvoligaša Mezőkövesd, a upisao je i četiri nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nailu je draži ipak debi sina Dine odd njegovog sopstvenog za nacionalni tim.

“Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine imao sam jednu kratku epizodu u prijateljskoj utakmici protiv Makedonije u Skopju. Prije rata imao sam utakmicu za mladu reprezentaciju Jugoslavije, gdje su bile fudbalske veličine Prosinečki i Mijatović te mnogi drugi. Međutim veća mi je čast što je moj sin Dino obukao najdraži nacionalni dres. Meni to više znači kao ocu, što su se ostvarili njegovi lični snovi” navodi Beširović.

Povratak Jedinstva takmičenju došao je pozdraviti i nekadašnji golman Izudin Hadžić. Zatičemo ga u razgovoru sa Smajom Beširevićem također nekadašnjim igračem Jedinstva. Uz mnogo truda i ubjedljivanja uspjeli smo prizvati sjećanja na najljepša vremena malog kluba u živiničkoj općini.

“U Jedinstvu sam igrao 1976. do 1980. godine. Godinu kasnije sam prešao u tuzlansku Slobodu, gdje sam proveo nekih osam godina. Fudbal je nekada bio mnogo bolji i više su se cijenili igrači među sobom, imali smo bolje trenere. Danas su Facebook i mobiteli uništili omladinu. Prije je ovdje na stadionu u Domu bilo 2.000 navijača. Iz mog doba izdvojio bi Smaju i Asim Beširovića. Od mog dajdže Raheta – Rasima Malkića, Saleta Malkića mog rođaka, pa do Momira Moše. Bilo je mnogo igrača zaista, Ševko Hadžić i Sale Salihović. Odrasli smo svi na Raskršću, gdje su igrali igrači i bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Sjećam se da su njihove majke donosile nama hranu na utakmice. Nije bilo podjela nikakvih, nikada, pa ni danas. Također bilo je mnogo djevojaka bez kojih mi nismo mogli igrati, one su nas pratile na svakoj utakmici. Ako njih nema mi ne možemo da igramo, svi smo željeli da njih vidimo na tribinama. Ako nema njih, nema ni utakmice. Svi igrači Jedinstva u to vrijeme danas bi mogli da igraju u Premijer Ligi BiH. Sve je ovo lijepo, ali ako ne bude sredstava, nažalost opet će biti problema za opstanak kluba” smatra Hadžić.

Sead Beširević nosio je kapitensku traku FK Jedinstvo od kraja sedamdesetih do završetka osamdesetih godina. Pozdravlja povratak Jedinstva u Dom, jer klub kaže znači mnogo za lokalnu zajednicu.

“U FK Jedinstvo Dubrave igrao sam od 1977. do 1989. godine kada sam imao jednu težu povredu na utakmici protiv Omladinca, gdje mi je pukao zadnji meniskus, tada je završena moja fudbalska karijera. Odigrao sam preko 300 utakmica za Jedinstvo i deset godina nosio sam kapitensku traku. Stanovništvo Dubrava je većinski bošnjačko, ali nekada ranije u klubu se dešavalo da je u prvoj postavi bilo više Hrvata nego Bošnjaka. Sam naziv kluba “Jedinstvo” govori koliko je bilo zajedinštva među komšijama i koliko je klub bio važan za ovu mjesnu zajednicu i Tuzlanski Kanton. Mi smo dali nekoliko premijerligaša u FK Sloboda TUzla. Nail Beširović, Mijo Čajić golman Izudin Hadžić, Enver Beširović, Nisvet Imširović i još mnogo omladine koja je otišla u nižerazredne klubove među kojima su i braća Mirza i Mirnes Salihović. Nažalost klub je imao pauzu i ugasio se zbog finansijskih sredstava, ali i zbog odlaska omladine u dijasporu. Dubrave su posljednjih godina bile mrtve što se tiče sportskih događaja upravo zbog političke situacije u državi. Ovo nam je svima dobro došlo da se ponovo sretnemo i vidimo nakon dugo vremena, ali i kasnije družimo” naglašava nekadašnji igrač FK Jedinstvo Dubrave.

Dubrave su pored rudnika, poznate i po Međunarodnom aerodromu Tuzla, upravo ova dva simbola nalaze se na grbu današnjeg FK Jedinstvo Dubrave. Svi su optimistični i sretni da ćiro i lokomotiva, ali i putnici koji slijeću pistu dubravskog aerodroma ponovo vide neke nove dječake koji imaju san napraviti vrhunske domaće i inostrane karijere, ali i jednog dana obući dres fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jer imaju mnogo primjera iz prošlosti u ovom malom klubu da se itekako može.