Narko karteli izveli napad i objavili rat Messiju uz jezivu poruku: Čekamo te

Nogomet 13. mar 202317:01 0 komentara
REUTERS/Sarah Meyssonnier

Haos u rodnom gradu Lea Messija zbog kojeg vjerovatno neće biti ostvaren veliki san građana i legendarnog fudbalera.

Nazgled sasvim uobičajeni napad bandi u Rosariju i manja pucnjava prošli bi skoro nezapaženo u drugom najvećem gradu u Argentini zaokupljenog ratom narko kartela, da njime nije poslata posebna poruka.

Meta je bio tržni centar u vlasništvu Josea Roccuzza, oca Antolenele Roccuzzo supruge Lea Messija.

Američki portal “Athletic“ donosi pozadinu čitave priče koja je puno kompleksnija od puke pucnjave u gradu.

Napad u Rosariju nije bio nasumičan napad jer je nakon njega ostala bilješka zajedno sa 14 rupa od metaka na prednjem dijelu prodavnice. Bilo je jednostavno i jezivo.

“Msesi, čekamo te“, pisalo je kratko na papiriću.

Messi, koji je rođen u Rosariju i tamo je odrastao, dugo je tvrdio da želi da završi igračku karijeru u Newell's Old Boysu gdje je njegovo fudbalsko putovanje počelo kad je bio dijete.

Ali ta poruka – prenesena na tako brutalan način – sigurno je od te nade napravila puki san.

Istrage o napadu na Roccuzzovu radnju — u kome niko nije povrijeđen — su u toku. Jedna hipoteza je da je to počinila banda trgovaca drogom, druga ukazuje na korumpiranu policiju.

U slučaju da se dokaže da prijetnja dolazi od jedne od gradskih narko bandi, postavlja se pitanje šta je bio cilj?

Najjača hipoteza je da traže pažnju i da prije svega žele da utjeraju strah. Ciljanje na Messija govori svetu koliko su moćni u Rosariju – da niko nije van njihovog domašaja. Značajne su posljedice prijetnje, koliko i sama prijetnja.

Rosario, glavna luka za transport žita u Argentini, postala je tranzit za kokain koji se uzgaja u Boliviji i pakuje u Paragvaju kao jedan od najbrže rastućih izvoznih proizvoda.

Polja izvan Rosarija redovno “bombarduju“ neregistrovani avioni, koji bacaju bale kokaina koje se zatim sakupljaju i skrivaju u kukuruznim poljima.

Kako je broj dilera porastao, tako su porasle i bande i nasilje koje dolazi sa njima. Stopa ubistava u Rosariju od 22 osobe na 100 hiljada stanovnika je pet puta veća od nacionalnog prosjeka, a ubistva su postala sve brutalnija i naizgled nasumična.

Prošlog mjeseca, Lorenzo Altamirano, 28-godišnji nastavnik muzike i žongler, išao je kući nakon probe sa svojim prijateljima u pank bendu “Bombas de Rabia“ kada se automobil zaustavio pored njega i odveo ga. Nekoliko minuta kasnije pronađen je mrtav na ulazu na Newell's stadion, nazvan po Marcelu Bielsi, bivšem treneru Leeds Uniteda, Atlhetic Bilbaa i Argentine.

Altamirano – koji nije imao nikakve poznate veze sa drogom ili nasiljem – koristila je narko-banda kao “leš glasnika“, sa pismom stavljenim uz njegovo tijelo. Nakon ubistva, ministar nacionalne bezbjednosti Anibal Fernandez je jednostavno izjavio:

“Narkosi su pobijedili. Čak i u zemlji koja je postala prekaljena za nasilje bandi, to je bila fraza koja je šokirala mnoge do srži.”

Pablo Javkin, gradonačelnik Rosarija otišao je u supermarket “Unico“ poslije napada da obnovi svoju molbu predsjedniku Argentine Albertu Fernandezu za više federalnih resursa za borbu protiv narko-bandi, iako je i sam također bio meta prijetnji. U istoj poruci koja je zaprijetila Messiju, napadači su dodali:

“Javkin je također trgovac drogom, tako da neće brinuti o vama“.

Messi nije komentarisao napad, ali ne bi bio čovjek da ga nije potresao. Napustio je Rosario 2000. godine, sa samo 13 godina, ali mu je grad ostao pri srcu.

Josep Maria Minguela, trener i agent koji je omogućio Barceloni da potpiše Messija i Dijega Maradonu prije njega, napominje da Messijev naglasak nikada nije bio u skladu sa sa Španijom.

“On čak i ne govori kao Argentinac: on i dalje govori u Rosariju“, kaže Minguela.

Messi se vraća svake godine — ne, doduše, u La Bahadu, radničko naselje u kojem je odrastao i koje je sada zavladalo nasiljem, već u Kantri klub Kentakija u Funesu, na periferiji Rosarija. Tamo nema potrebe za tjelohraniteljima. Ali ideja da se Messi ikada vraća u Rosario izgleda sve udaljenija nakon prošlosedmičnih događaja. Pobjednik Svjetskog prvenstva većinu svojih posljednjih godina proveo je ili u Gavi, mirnom gradu na obali Sredozemnog mora oko pola sata od Barcelone, ili u najluksuznijim dijelovima Pariza.

Pošto je napustio Argentinu kao 13-godišnjak, Messi je u suštini Evropljanin, čak i ako njegova veza sa matičnom državom ostane jaka, posebno nakon trijumfalne kampanje na Svjetskom prvenstvu u Kataru u decembru. A on je, prije svega, otac troje djece. Da li zaista želi da ih podvrgne stresu i opasnosti života u gradu zaključanom u ratu protiv trgovaca drogom, samo da bi ispunio romantičnu predstavu o tome da će njegova karijera imati puni krug?

“Nasilje sa drogom u Rosariju i mafijaška prijetnja Messiju nesumnjivo su pogodili i “brend“ Rosario i argentinski “brend““, rekao je za Athletic Andy Stalman, argentinski marketinški stručnjak i vlasnik agencije Totem.

“Messi je jedna od pet najpriznatijih i najvoljenijih ličnosti na planeti, ne zaboravimo to. Ovo će negativno uticati na oba brenda i može izazvati mnogo posljedica, zabrinutosti i straha među potencijalnim posjetiocima i turistima.”

Messi zna da njegove odluke — zaista, samo njegovo prisustvo, posebno nakon Katara — imaju političke implikacije. Ako su sedmice nakon Svjetskog prvenstva i same bile fudbalska utakmica, moglo bi se reći da je prvo poluvreme posvetio peronističkoj vladi, a drugo poluvreme opoziciji bivšeg predsjednika Maurisija Makrija.

U decembru, vraćajući se iz Katara na Svjetsko prvenstvo, Messi i njegovi saigrači odlučili su da neće posjetiti “Casa Rosada“, predsjedničku palatu u Buenos Airesu, da bi predsjedniku Fernandezu dali fotografiju sa trofejem. Dva mjeseca kasnije, na dodjeli FIFA nagrada za najbolje, Messi je odlučio da se pojavi na fotografiji sa Maurisijem Makrijem, bivšim argentinskim predsjednikom desnog centra koji sada vodi zvaničnu fondaciju svjetskog vladajućeg tijela.

Makri, koji je 12 godina bio i predsjednik Boce Juniors, postao je jedini poznati argentinski političar koji je imao fotografiju sa Messijem. Postojao je čak i onaj moderni ekvivalent papskog blagoslova: Messi je odlučio da prati Makrija na njegovom Instagram nalogu.

Ovi manevri, u godini u kojoj opozicija ima veoma dobre šanse da izbaci peroniste iz vlasti, nije mala stvar. Poslije godina u kojima je dio argentinskog društva na njega gledao sa izvjesnom podozrenjem zahvaljujući, dijelom, njegovom odlukom da napusti zemlju u tako mladoj dobi, Messi je sada figura od ogromnog uticaja. Svaki političar bi ga želio na svojoj strani.

Malo je vjerovatno da će Messi otići dalje od fotografije. Politika ga, u krajnjoj liniji, ne zanima posebno, a svakako ne kada njegova fudbalska karijera još uvijek donosi toliku slavu.

To je podsjetilo na priče Amadora Bernabeua, dede Gerarda Piquea i moćnog igrača Barcelone, koji je prišao tinejdžeru Mesisju i ponovio ponudu koja mu je već nekoliko puta data: da svoju međunarodnu budućnost založi Španiji.

Messijev odgovor tada i u svakoj drugoj prilici bio je nedvosmislen:

“Ne, moj san je da igram za Argentinu.”

Taj san se brzo ispunio. Osvajanje Svjetskog prvenstva je trajalo malo duže, ali sada je i to završeno.

Međutim, ideja o povratku u Rosario, grad koji je nekada nazvao domom, sigurno je nestala nakon 14 metaka ispaljenih u neupadljiv supermarket prije 10 dana.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!