Još jedna sezona u Premijer ligi Bosne i Hercegovine je iza nas, još jedna godina u kojoj se ama baš ništa nije promijenilo na bolje izuzmemo li činjenicu da su četiri stadiona za sada dobila nove terene. Hibridne kako im je tačan naziv, a koji su već na svom početku izazvali dovoljno kontroverzi i sumnji u njihov kvalitet. I koji su jedan od razloga zašto je ova sezona u Premijer ligi jedna od najizazovnijih ikada.

Sapunica oko izgradnje hirbidnih terena

Pa krenimo redom. Stadioni u Banjaluci i Mostaru počeli su prvi sa procesom izgradnje hibridnih terena još prije početka sezone, a radovi na stadionu Asim Ferhatović Hase započeli su nakon uvodna četiri kola. Na njihov završetak čekalo se toliko dugo da su pojedini klubovi promijenili četiri-pet terena u jednoj sezoni. U pitanju je Sarajevo koje je godinu završilo igrajući na Koševu, u Mostaru na stadionu Rođeni, zatim u Doboj Kaknju i u Zenici. Na svoj povratak u Sarajevo bordo tim je čekao skoro devet mjeseci, Velež na svoj nekih sedam mjeseci dok je Borac u Banjaluci zaigrao ‘relativno brzo’, poslije 150 dana.

Najveća šteta, osim klubovima u finansijskom segmentu, nanesena je onima zbog kojih se igra fudbal, a to su navijači. Oni su počeli gubiti gotovo svaku povezanost sa klubom budući da lokalna zajednica nije mogla razviti nikakav odnos sa igračima, timom… A stekao se dojam da se izgubilo i rivalstvo budući da je poznato kako na zamjenskim stadionima nije bio dozvoljen dolazak gostujućih navijača.

No, hibridni tereni su napokon gotovi. Barem većina njih, a ako je vjerovati informacijama stadion Bijeli brijeg će biti spreman za utakmice naredne sezone. A na koji način će ih klubovi održavati i kako, to je već pitanje na koje ćemo odgovor saznati veoma brzo.

Dva nova premijerligaša Sloga i Igman iz Konjica svoje su utakmice u prvom dijelu sezone igrali na stadionima izvan svojih gradova što znači da su samo Željezničar, Široki, Leotar i Posušje u protekloj sezoni odigrali mečeve na svojim stadionima.

I ako vas ovo sve navedeno nije dovelo do toga da pomislite da li je ovo bila regularna sezona, ponovo su, baš kao i prije, u centru pažnje bile sudijske odluke. Pogotovo u posljednjih nekoliko kola kada se odlučivalo o timovi koji napuštaju elitni rang, ali i onima koji hvataju plasman u Evropu. Pa smo tako iz kola u kolo pisali o sudijskim lakrdijama, previdima, greškama, oštećenima…

Klubovi su odabrali taktiku „ako ja nisam oštećen, nije me briga“ i zauzvrat smo dobili totalni haos saopštenja i žalbi na odluke ljudi koji dijele pravdu. Međutim, stekao se dojam da je krajnji plasman prema kojem su plasman u Evropu osigurali Zrinjski, Borac, Željezničar i Sarajevo zaustavio priču o onome što smo imali priliku gledati i slušati.

Sudijske pogreške ponovo u centru pažnje

Sramotno suđenje Miloša Gigovića u Treibnju na utakmici Leotara i Igmana, skandalozne odluke Mirze Kazlagića u duelu Veleža i Slobode, krupne greške Ermina Sivca na Grbavici na utakmici Željezničara i Veleža, lakrdija u Trebinju na meču Leotara i Tuzla Cityja, pa ponovo katastrofalno suđenje Gigovića u derbiju Borca i Sarajeva… Prevelika je lista grešaka, lakrdija i spornih odluka da bi stale u jedan tekst, a onda je jasno da neke stvari ne funkcionišu na pravi način i da će ovim tempom Premijer liga gubiti veliki broj gledatelja.

Nijedan sudija sa ovih mečeva nije dobio suspenziju zbog loše odrađenog posla što je dobar pokazatelj koliko N/FS BiH cijeni domaće prvenstvo.

“Prošlu utakmicu sam glumio klovna, trebam li opet? Izgleda da trebam opet pričati isto. Ne znam kud ovaj fudbal vodi, ne znam pta treniramo i radimo. Koje tenzije su ljudi izazvali. Trebamo se dobro zapitati. Trebamo se dobro zapitati da li da izbušimo sve lopte mi u Bosni i Hercegovini pa da krenuemo ispočetka. Čestitam momcima i divnoj publici što su nas bodrili. Vruća mi je glava samo to ću reći” izjavio je trener Željezničara Nermin Bašić nakon što je njegov tim remizirao protiv Igmana na Grbavici, a poslije susreta su kritikovali glavnog sudiju Sabriju Topalovića.

Možda je ipak pravo rješenje da klubovi stvari preuzmu u svoje ruke i da osnuju Udruženje koje će štititi njihove interese kada već Savez neće ili ne želi. Međutim, jasno je kako su male šanse da se to na kraju i ostvari. Zašto je to ideja koju gotovo svi klubovi odbijaju ostavit ćemo na zaključak svim čitaocima ovog teksta.

Do tada ostaje nam da gledamo cirkus u kojem klovnovi buše lopte i gdje će klubovi nastaviti pisati saopštenja samo kada se pogreške dogode protiv njih.

Ništa novo u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Onoj koja bi trebala služiti kao osnova za reprezentativne selekcije i razvoj fudbala, a to već dugo nije. (Ne)uspjeh klubova u Evropi pravi je pokazatelj nivoa na kojem se nalazi domaće prvenstvo.