Sjećate li se posljednjeg plasmana rukometne reprezentacije na neko veliko takmičenje?

Bosna i Hercegovina je dva puta uspjela da se plasira među 24 najbolje reprezentacije evropskog kontinenta. Prvo 2020. godine kada smo se na Evropsko prvenstvo plasirali kao treća reprezentacija nakon pobjeda nad Bjelorusijom, Češkom i dva puta Finskom. Ipak, grupu na tom prvenstvu završili smo na posljednjem mjestu bez osvojenog boda. Sa našom reprezentacijom su se tada u istoj grupi našle selekcije Norveške, Portugala i Francuske te objektivno nije bilo šanse za neki veći uspjeh. Na klupi reprezntacije tada je sjedio Bilal Šuman, a ekipu su činili vrlo iskusni igrači poput Toromanovića, Terzića, Karačića, Malinovića…

Naredno Evropsko prvenstvo završeno je na skoro isti način, a na njega smo se plasirali kao jedna od najboljih trećih reprezentacija u kvalifikacijama. Opet je Bosna i Hercegovina završila svoj nastup na Euru bez osvojenog boda, u grupi koju su pored naše selekcije činili kasniji osvajač turnira Švedska, veoma snažna ekipa Španije te Češka. Selektor reprezentacije je bio Ivica Obrvan, a ponovo su okosnicu tima činili Prce, Terzić, Vranješ i Karačić.

Što se tiče Svjetskog prvenstva, prvi i za sada posljednji nastup na šampionatu, Zmajevi su imali 2015. godine. Plasman je izboren nakon baraža u kojem je protivnik bio Island. Svjetsko prvenstvo su Zmajevi završili na 20-om mjestu. Grupa je i tada bila veoma jaka, pored Sjeverne Makedonije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina je šansu tražila u dvoboju protiv Irana i Tunisa, ali na kraju nije uspjela završiti među četiri najbolje ekipe u okviru grupne faze.

U izravnom duelu sa Tunisom Zmajevi su poraženi sa tri razlike uz diskutabilne sudijske odluke tokom cijelog meča. Međutim, tada su rukometaši Bosne i Hercegovine pružili prilično dobre partije, igrački kadar je bio veoma kvalitetan, na čelu sa trenerom Draganom Markovićem. No, uspjeh iz 2015. godine nije dao dodatni impuls razvoju rukometa u zemlji, budući da se nastavilo sa istim načinom rada i vrlo malim ulaganjima u omladinske selekcije koje bi uostalom bile poligon za okupljanje najboljih talenata iz svakog dijela zemlje.

Također, ni posljednji plasmani na Evropska prvenstva nisu donijeli napredak rukometa u našoj zemlji. Domaće prvenstvo je još uvijek na niskoj razini, većina klubova se bori za ostanak u životu, a iz godine u godinu je sve manje novih i kvalitetnih igrača koji bi u budućnosti trebali činiti okosnicu reprezentacije.

Nedavni dolazak Irfana Smajlagića na selektorsko mjesto može biti pozitivna stvar za rukomet budući da je on odmah na predstavljanju izjavio kako će veliku pažnju posvetiti razvoju mlađih igrača što je itekako potrebno, jer su Zmajevi u posljednjih nekoliko godina ostali bez važnih karika poput Prcea, Karačića, Vranješa, Toromanovića…

Da li će Bosna i Hercegovina ostati na ova tri nastupa na velikim takmičenjima ili ne ovisi o savezu i njihovom projektu u narednom periodu.