Nekada je sport bio samo sport. Bilo da se radilo u nogometu, košarci, rukometu ili bilo kojem drugom, takmičenja su bila čista potraga za najboljim timom na terenu za igru. Ali to nije trajalo dugo.
Neko se u začecima modernog fudbala prisjetio da bi dobro mogao na tome zaraditi. Od tada pa do danas, svi sportovi po istom ili sličnom modelu postali su biznis u kome je bitnije zaraditi nego u prvi plan staviti ono što istinski ljubitelji sporta žele vidjeti – kvalitetno veliko takmičenje.
2026. godine na Svjetskom prvenstvu u fudbalu učestvovaće 48 reprezentacija. Odluka je to koju je tako strasno želio Gianni Infantino, prema mnogima jedini čovjek koji može popraviti haos koji je iza sebe ostavio njegov prethodnik Sepp Blatter. Takvu je odluku Infantino i dobio, i to jednoglasno, te je u očima slabijih nogometnih reprezentacija postao heroj, dok je u očima ostatka zemaljske kugle katastrofalno podbacio.
Infantino zapravo radi ono što je radio i njegov prethodnik. Budući da sve federacije imaju jednak glas u FIFA-i, Blatter se svojevremeno deklarativno borio za slabije fudbalske federacije kako bi ostao na čelu najprofitabilnije “non profit” organizacije na planeti. Nije ni čudo što je, sa manjim federacijama na svojoj strani, pet puta biran za predsjednika FIFA-e. Drugi razlog je kako bi na račune zvaničnika svjetske federacije pristigao još koji euro ili dolar i to od silnog novca koji će pristići od televizijskih prava, sponzora i pomame koja će nastati u zemljama koje će prvi put igrati na svjetskom prvenstvu. A takvih će reprezentacija itekako biti.
Dakle odluka FIFA-e, možemo zaključiti, vezana je gotovo isključivo za novac i politiku, koja se redovno pojavljuje tamo gdje se vrte veliki novci.
Ali kako će se to odraziti na krajnje konzumente “proizvoda” made in FIFA – na publiku?
Publika će gledati loše nogometne predstave, slabiji kvalitet igre razrijeđen mnogobrojim utakmicama i mnogo, mnogo većim prostorom za marketing i zaradu nego ikada ranije. U samim završnicama Svjetskog prvenstva igrat će i dalje uvijek iste reprezentacije, jer one slabije, čak i kada budu učestvovale, neće moći ni primirisati četvrtfinalu SP-a, tako da će krajnji ishod, koji infantino želi povaliti pod “šansu manjim reprezentacijama”, biti potpuna propast.
Jedan od fudbalskih saveza koji će zbog odluke sigurno slaviti jeste N/FS BiH, koji je jednom bio na Svjetskom prvenstvu, a kojem su se ovom odlukom šanse za plasman na novo takmičenje odjednom povećale.
Pitanje je, međutim, kako će 2026. godine izgledati reprezentacija BiH, budući da će gotovo svi aktuelni reprezentativci biti u sportskoj penziji i da je neizvjesno odakle će doći i kakva će biti sljedeća generacija najboljih bh. nogometaša.
No, SP 2026. je još uvijek daleko i neizvijesno je govoriti ko će biti učesnik. Ali sigurno je da će novac i politika u FIFA-i i dalje voditi glavnu riječ.