Italija, zemlja tjestenine, fudbala, legendi, bogate historije, tradicije, mitova, morskog plavetnila i ko zna čega sve ne.

Za navijače AC Milana, to je zemlja Silvija Berlusconija. Prošle sedmice, ovaj čovjek odgledao je posljednju utakmicu Milana kao predsjednik ovog kluba.

Za upućenije, odgledao je posljednji meč kao čovjek koji je vedrio i oblačio “Čizmom” u političkom, sportskom, medijskom, produkcijskom i marketinškom smislu.

U nedjelju, 19. februara sa “Lavlje jazbine”, tribine sa najvatrenijim navijačima Milana, osjetio je posljednji huk i doživio ovacije kao prvog čovjeka kluba u kojem je vjerovatno proveo najbolje dane u životu.

Ekipa, koja je pod njegovim vodstvom osvojila sve što se može osvojiti u Italiji i Evropi. On sam će svakako reći da mu je fotelja predsjednika Milana bila ona najdraža, i jedina koju je sa gorčinom napustio.

A napustio je mnogo fotelja. Od naredne sedmice, novi vlasnici Milana dolaze u odaje koje kroje sudbinu crveno-crnih sa San Sira. Dolazi, mnogi bi rekli, novo poglavlje u historiji kluba, odnosno nova historija u kojoj Milan mora vratiti imidž ekipe koja predstavlja faktor u Italiji, ali i u Evropi.

To već godinama nisu.

Njegova pojava bilo gdje i bilo kada – dovoljna je za naslovnice dnevnih novina, a pogotovo tabloida u Italiji.

U politiku je ušao samo kako bi spasio svoje postojeće kompanije od bankrota, a sebe od pokretanja optužnica. Družio se s mafijom, sa Putinom pio bocu vina vrijednu 90.000 dolara, za njega se vežu brojni seks skandali…

Ali kada bi se morao birati najbolji predsjednik kluba u historiji fudbala – sve bi se svelo na Berlusconija, ili eventualno Santiaga Bernabeua. Berlusconija volite ili mrzite.

Prosto je takav – bez sredine, a poznavatelji će reći da ni u čemu nije ni imao mjeru. Kompleksna osoba, materijal za brojna istraživanja, analize ali i koruptivne radnje.

Ove godine je proslavio 30 godina rada kao predsjednika Milana. Kupio je dionice od prethodnog vlasnika, Giuseppea Farine, spasio klub od bankrota – i u jednom momentu učinio ga najvećim klubom u Evropi.

“Il Cavaliere” su ga zvali tih osamdesetih godina, kada je radio kao građevinski i medijski tajkun/mogul. U rekordnom roku je vratio Milan na krov Evrope i Italije.

U klub je doveo Ruuda Gulita, Marca van Bastena, Franka Rijkaarda, Paola Maldinija, Franca Baresija, Alessandra Costacurtu, ali i Carla Ancelottija – kičmu ekipe koja je fudbalsku Evropu rastavila na proste faktore.

U Milan je ivestirao više od 750 miliona eura, a bolji učinak od njega ima sam ranije pomenuti Santiago Bernabeu, legendarni predsjednik Reala iz Madrida, po kojem i stadion Kraljeva nosi ime.

Milan u posljednjih pet godina nema Scudetto, Juventus vlada Italijom. Trenutno je pitanje kada će ga i osvojiti, budući da timu trebaju sistemske promjene. Mnogi kažu da se Berlusconi davno trebao povući iz fudbala jer se pretvorio u ‘narcisoidnog manijaka’ koji svako malo ide na plastične operacije i vrijeme provodi u društvu žena koje su gotovo 50 godina mlađe od njega.

On je od Milana napravio legendaran klub.

Njegovi igrači su mu u nedjelju poklonili posljednju pobjedu sa njim na čelu ekipe. Savladana je Fiorentina sa 2:1, upisana je pobjeda s kojom jedna ličnost odlazi u historiju.

Na sudu ćemo ga viđati sigurno još. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVOna ovom linku.

https://youtube.com/watch?v=dKv6v4bAF3k