Kada poglavar rimokatoličke Crkve premine, grupa visokih zvaničnika, kardinala, bira novog. Taj proces može trajati prilično dugo.

Ali sigurno ne duže od izbora selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja se razvukla na, već sad preduga, dva mjeseca. Poređenja radi, u posljednjih sto godina, papa nije nikada biran duže od sedam dana.

Dakle, kada papa umre, kardinali se zatvore u Sistinsku kapelu i tajnim glasanjem biraju novog. Glasaju prema svojoj savjesti i zabranjeno im je da se konsultuju sa drugim kardinalima. Vršenje pritiska van konklave također nije dozvoljeno, a sve u interesu pravičnog i slobodnog glasanja. Proces je vrlo jednostavan. Kada jedan od kandidata dobije dvotrećinsku većinu glasova, on postaje novi lider katoličkog svijeta.

U Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH također postoji proces izbora, mnogo komplikovaniji od ovog vatikanskog, iako je lider svlačionice odgovoran za rezultate na sportskom terenu i tek dva tuceta fudbalera, dok je papa odgovoran za oko dvije milijarde vjernika. Pritisaka ima uvijek , i iznutra i izvana.

Ali, krenimo redom. Prije dva mjeseca specijalna komisija za imenovanje selektora dobila je zadatak da pronađe i razgovara sa potencijalnim kandidatima za papu, pardon, selektora Bosne i Hercegovine. Gotovo odmah iskristalisalo se nekoliko imena koja su imala najizglednije šanse da zauzmu klupu koju je upražnjenu ostavio Mehmed Baždarević nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP u Rusiji, a kasnije ih je dodano još, ma koliko nerealističnih za prilike u Bosni I Hercegovini.

Meho Kodro. Robert Prosinečki. Amar Osim. Slavoljub Muslin. Sergej Barbarez. Clarence Seedorf. Sven Goran Eriksson. Fatih Terim. Felix Magath. Dragan Okuka. Gotovo je nevjerovatno koliko se stručnjaka dovelo u vezu sa reprezentacijom BiH. Kasnije će se ispostaviti da je nekolicina tih ljudi za svoje “kandidature” saznalo iz medija, dok su drugi precijenili finansijske i organizacijske kapacitete rukovodilaca bh. kuće fudbala, pa su sa njima kontakti prekinuti i prije nekih ozbiljnih razgovora.

Da stvar bude gora Izvršni Odbor je u potpunosti omalovažio ulogu specijalne komisije odbivši preporuku koja je u početku sa tri naprema jedan favorizirala Mehu Kodru, pa je lista postajala sve veća i veća, jer su članovi Izvršnog Odbora također predlagali određena imena, čime je komisija u potpunosti izgubila svoju svrhu.

N/FSBiH je od izbora selektora napravio grozotu koja je više ličila na reality show nego na ozbiljan izbor reprezentacije koja pretenduje da drugi put u svojoj istoriji izbori plasman na neko veliko takmičenje nakon Brazila 2014. Sve to je utjecalo i na atmosferu oko reprezentacije. Javnost je duboko podijeljena oko toga ko bi trebao biti novi selektor, čak i sada kada su u igri ostala samo dva imena, a na izbor negativno utječu i pojedini mediji u Bosni i Hercegovini, koji otvoreno favoriziraju Amara Osima nad Robertom Prosinečkim, iako prema kvalificiranosti potonji, barem na papiru, izgleda bolje. Neki od tih osvrta na granici su dobrog ukusa, dok su drugi granicu dobrano prešli. Sve u svemu, mediji su samo pogoršali već lošu situaciju i stvorili toksičnu atmosfera u kojoj će budućem selektoru biti izuzetno teško raditi.

Ni sami članovi komisije za imenovanje nisu imuni na kritike. Mnogi sportski novinari zamjeraju Ivici Osimu što se nije povukao iz komisije nakon što je njegov sin Amar predstavljen kao jedan od kandidata, kako bi izašao iz potencijalnog sukoba interesa. Drugi jednostavno ne žele “krivovjernika”, pardon, “stranca” na kormilu reprezentacije BiH, iako je u modernoj istoriji bh. fudbala na klupi reprezentacije sjedio samo jedan, Ćiro Blažević (koji je, usput rečeno, rođen u Travniku i koji je izvukao maksimum iz tadašnje selekcije izborivši baraž u kom je poražen od selekcije Portugala).

Sve ovo utječe i na reprezentativce Bosne i Hercegovine, koji i sami, gotovo u čudu, gledaju šta se događa i nadaju se da će se cirkus oko izbora selektora završiti što prije.

“Ne razumijem zašto se od obične procedure pravi toliki problem i zašto se pravi negativna atmosfera bez razloga”, napisao mi je porukom jedan od fudbalskih reprezentativaca BiH.

I potpuno je u pravu. U normalnom fudbalskom svijetu novi selektor se bira sistematski, studiozno i uz upotrebu logike. A nama u BiH logika nikada nije bila jača strana.

Sami kandidati su zadovoljni razgovorima sa čelnicima saveza. U gostovanju na televiziji N1 Prosinečki tvrdi da je spreman preuzeti kormilo, ukoliko mu savez pruži priliku. Čak je napola obećao i plasman na Evropsko prvenstvo 2020. Amar Osim se, s druge strane, trudi ne pojaviti u medijima, ali istakao je za kako bi igračima iz domaće lige, ukoliko bude izabran, pružio lakši put dolaska do reprezentativnog dresa.

Ko god bude izabran za selektora, i prije prvog treninga će imati mnogo problema sa kojima se mora suočiti. Od toga da je pola javnosti protiv njega, do izbora asistenata, koje je do sada Fudbalski savez BiH dodjeljivao selektoru, naravno po nacionalnom ključu, umjesto da dozvoli da selektor sam odabere ljude sa kojima je radio i kojima vjeruje, sve do priprema za prve prijateljske mečeve koje će najbolja državna selekcija Bosne i Hercegovine igrati kasnije ovog mjeseca u Sjedinjenim Državama.

Kako bilo, došli smo do fotofiniša utrke za prestižno mjesto selektora. Bosanskohercegovački fudbalski kardinali sutra bi trebali odlučiti , nakon čega bismo trebali ugledati metaforički bijeli dim. Svima onima koji istinski vole reprezentaciju BiH ostaje samo da se mole, jer je ovoj generaciji reprezentativaca, opraštanjem od reprezentativnog dresa prvo Vedada Ibiševića, a onda i Senada Lulića, uz ranije odlaske Spahića, Misimovića, Mujdže, ovo pretposljednji, ako ne I posljednji voz da vide svjetlo Eura, ili Svjetskog Prvenstva.