Kada su u sezoni 1998/1999. godine ušli u Serie A, mali klub Venezia pobrala je simpatije navijača, budući da se dugo nisu takmičili u najvišem rangu italijanskog fudbala.

U dvije sezone koliko su se tu zadržali – pokušali su da stvore tim dostojan brobe za opstanak. Tada su neki nama dobro poznati igrači dovođeni u tim, kako bi se ispunili tim.

N'Goti, Berg, Taibi, Budan, Murizio Ganzo, Dejan Petković, legendarni Alvaro Recoba – samo su neki od tih igrača.

Među svim ovim igračima bio je i jedan Brazilac, Moasir Bastos Tuta, koji je doveden iz Atletico Paraenensea. Željean dokazivanja, dobijao je priliku ka kapaljku, uglavnom s klupe.

Prva zvijezda tima bio je Filipo Maneiro, nezamjenjiv u napadu. Tuta je čekao svoju šansu, napokon je dobio, ali ga je skupo koštala.

Datum, 24. januar 1999. Venezija je dočekala Bari na svom stadionu. U utakmici koja se može okarakterisati kao “klasična italijanska”, bez puno prilika, defanzivna, zatovrena, Maneiro je bio onaj koji je prekinuo šutnju na tribinama.

Pogodio je u 8. minuti, doveo domaćine u vodstvo, a u 51. minuti došlo je do izjednačenja. I to bi bilo to što se rezultata tiče. Akcija više nije bilo, rezultat je, čini se, odgovarao svima.

Nekoliko minuta prije kraja meča trener Venezije izvodi Recobu, a šansu je dao pomenutom Tuti. Minut ili dva do kraja, dosuđen je slobodan udarac s lijeve strane za domaću ekipu. Lopta u šesnaesterac, a tamo se Tuta snalazi najbolje, pogađa gol i počinje da se raduje.

Ona je shvatio da je on jedini igrač na terenu kojem je do slavlja. Pojedini njegovi saigrači su se hvatali za glavu, ali onda su mi se (reda radi) pridružili u proslavi gola.

Venezija je pobijedila, a u tunelu nakon meča – gužva. Jedan igrač Barija prišao je Teteu i udario ga, komentarišući u bijedu “bravo Tuta, bravo”. Metež u tunelu.

Nakon susreta – ulje na vatru.

Italijanskoj javnosti je bilo jasno da je susret namješten na 1:1, a Tuta je kazao:

“Maniero mi je rekao da nije trebalo da postignem gol. Bolje je za obje ekipe da je ostalo neriješeno”.

Onda su čelnici kluba pokušali da speru ljagu sa sebe, komentarišući da Tuta još uvijek dobro ne razumije italijanski jezik i da je zbog toga došlo do nesporazuma. Pokrenuta je i istraga, ali je zatvorena zbog nedostatka dokaza. Tuta je povukao svoju izjavu.

U Veneziji više nije dobijao šansu, a karijeru je nastavio u Brazilu. Nakon 15 godina – u Brazilu je dao ovu izjavu:

“Vodili smo 1:0 na poluvremenu, ali je Bari odmah na početku drugog izjednačio. Nakon ovog gola nije bilo igre, niko nije napadao. Lopta je kružila samo po sredini. Gledao sam Billicu, još jednog Brazilca na klupi i pitao ga ‘Fabio, šta se dešava?’ na šta mi je odgovorio da ne zna. Onda sam ušao, postigao gol i moji drugovi… ah… nisu slavili. To njihovo ponašanje me je uznemirilo. Kada se utakmica završila, kapiten Barija, čijeg imena se ne sjećam, prišao je kapitenu mog tima i počeo da ga gura i da se raspravlja sa njim. Jedan od igrača Barija mi je prišao, udario me rukom po licu i rekao ‘Bravo Tuta, bravo!’ Onda me je četvrti sudija izveo iz tunela. Mislim da je to nedostatak poštovanja prema navijačima koji plaćaju karte da bi gledali utakmicu…”, što objašnjava mnogo toga.

Tuta se više nikad nije vratio u Italiju. Promijenio je mnogo klubova – ali tamo pomen njegovog imena podjseća na tu utakmicu Venezija – Bari.

U prilogu pogledajte gol koji bi vjerovatno karijeru svakog igrača izdigao na veći novi. Tutu je zbog njegove neobavještenosti – upropastio.

Integralni tekst prenesen sa portala Sportska sećanja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.