Dvije riječi. Francesco Totti. Princ Rima. Jedan. Jedini. Neponovljivi.

Kada se spomene ime legendarne ‘desetke’ vječnog grada niko ne može ostati imun. Jednostavno, kada on okači kopačke o klin, to neće biti isti klub, a ni isti grad. Jer Francesco je nešto više od igrača. Čak više i od kapitena. On je Roma.

On pripada u skupinu igrača kao što su Ryan Giggs, Paul Scholes, Raul, Steven Gerrrard, Allesandro Del Piero. Nema ih mnogo.

U ovom vremenu kada je novac sve, Totti je odbijao silne milione tokom godina i sanjao titule rimskog kluba koje su pretežno bile nedostižne zbog velikana kao što su Milan, Juventus, a u jednom trenutku i milanov gradski rival, Inter.
Kada se spomene Totti, nekako mi prva asocijacija bude Europsko prvenstvo u Holandiji i Belgiji 2000. godine.

Italija je tada u finalu poražena od Francuske, ali polufinale je bilo mnogo uzbudljivo. Holandija i Italija su razmijenile snage i bila je to utakmica u kojoj su je Italijani dobili na svoj način.

Branili su se sve vrijeme u regularnom dijelu, a onda su došli penali. Totti je tada izveo ‘Panenku’ i zasigurno uradio nešto što će pamtiti sve generacije.

Prije, a i poslije toga je sve historija. Toliko puta je lobovao golmane. Toliko puta pogađao petom, pogađao iz daljine. Kada se nekada na kraju njegove bogate karijere budu birali najbolji, vrlo teško će biti odabrati. Činio je legendarne napadačke tandeme sa Batistutom, Montelom.

Golove uvijek slavio na isti način, ‘tottijevski’, rekli bismo.

Kada se jednom budemo prisjećali Tottija, sjećat ćemo se neukroćenog dijamanta Rome koji je živio taj klub.

Jer Francesco je vjerovatno i više od tog kluba.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.