Kada je u junu ove godine otvorena, Ibn Rushd Goethe džamija bila je tema svjetskih medija od Istoka do Zapada. Prva liberalna muslimanska bogomolja smještena je u prostorijama evangelističke Crkve Svetog Ivana u centru Berlina.
Umjesto muškaraca, molitvu predvode žene. Žene imami drže i predavanja (hutbe), a sa muškarcima klanjaju rame uz rame. Zajedno se mole i suniti sa šiitima i pripadnici različitih pravnih škola (mezheba). LGBTI osobe su dio zajednice, a nema smetnje ni da gejevi i lezbijke preuzmu ulogu imama.
Duga bijela haljina, tradicionalna plitka kapa koja se nosi za vrijeme molitve (takija) i gusta brada – to je bilo izdanje u kojem nas je Avhan dočekao nakon džuma namaza (molitva petkom) u Ibn Rushd Goethe džamiji. Upravo u trenutku kada pomislite da će reći da „sestre imaju svoj ulaz“ i da će se ovaj tradicionalno odjeveni muškarac suzdržati od svakog kontakta sa ženama, Avham se rukuje i otkriva da je gej. I musliman. Za liberalnu džamiju saznao je u štampi, a već nakon prve posjete „osjećao je, jeo, spavao i ponašao se drugačije“. Znao je šta mu se dešava. Nije čekao dugo da izgovori šehadet (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhamed Božiji rob i Božji poslanik.) Tako je LGBTI aktivist postao p(r)osvećeni vjernik.
„Muslimani uvijek govore da homoseksualnost nije uredu, iako se to u samoj religiji ne spominje. Stanovnici Sodome i Gomore nisu kažnjeni zbog istospolne ljubavi, već zbog nasilja. Mene je Bog stvorio kao takvog, i kako može ne voljeti me? Ako egzistencija mene kao homoseksualca nema smisla i ako ne trebam postojati, zašto onda postojim?“, pita se Avham, inače rođen kao Christian Hermann.
Nije jedini konvertit. Marlene Löhr odavno čita Kur'an, savremene i liberalne islamske mislioce, feminističku literaturu o islamu, a na promjenu vjere odlučila se prije pet godina, kada je shvatila da „islamska dogma, savremenost i liberalizam nisu u konfliktu“. Danas je glasnogovornica zajednice i njena članica.
„Dugo sam tražila džamiju u kojoj ću se osjećati kao kod kuće. Uvijek je postojao razlog zbog kojeg se u ostalim džamijama nisam osjećala ugodno – ili je prostorija za žene bila užasavajuća i loše namještena, ili bi se predavanje prenosilo preko zvučnika koji često nije radio kako treba, te bih čula samo dijelove. Ponekad bi žene bile smještene sa djecom, te je bilo nemoguće čuti i razumjeti predavanje u prostoriji sa pet žena i petnaestoro djece. Ponekad bi imam toliko vikao, da bi me to odbilo. Kada neko viče, prenosi mi agresivnost. Kako da klanjam u tom stanju? Zato sam odlučila da u Berlinu više ne idem u džamije, sve dok nisam otkrila ovo mjesto“, kaže Marlene.
Niti jedna pravna škola u okviru islama ne daje ženi pravo da predvodi molitvu, niti je uobičajeno da muškarci i žene klanjaju zajedno. Pitali smo Marlene zašto je džamija Ibn Rush Goethe presedan.
„U Meki muškarci i žene klanjaju zajedno, a to nije slučaj niti u jednoj džamiji na svijetu. Zašto mi ne bismo klanjali kao što se klanja u Meki? To da se muškarci i žene ne mole zajedno je patrijarhalna i politička odluka, koja nema veze sa islamskim izvorima. Mi se želimo vratiti izvorima. Isto je sa držanjem predavanja (hutbe). Aiša, žena Poslanika, često je govorila pred ljudima, između ostalog o intimi i seksu.“
Ideja vodilja zajednice je da se Kur'an i praksa poslanika Muhameda u 21. vijeku ne trebaju tumačiti doslovno. To se odnosi i na koncept grijeha.
„Seks prije braka bio je zabranjen, jer je brak ranije bio jedna vrsta socijalne sigurnosti za ženu. Ako bi ostala trudna nakon seksualnog odnosa, moglo bi se desiti da dijete odgaja sama u siromaštvu. Mi nemamo pravo da sudimo nikome. Ako neko jede svinjetinu, možemo reći da u Kur'anu piše da je to zabranjeno, ali Allah je taj koji sudi“, pojašnjava Marlene.
Seyran Ateş, suosnivačica džamije, često se dovodi u vezu sa organizacijom FETO i sa Fetullahom Güllenom. No, njemačka pravnica, borac za ljudska prava i autorica demantuje bilo kakvu povezanost, kak sa FETO, tako i sa drugim organizacijama. „Güllenovi sljedbenici su u osnovi veoma konzervativni, a mi smo liberalni“, kaže glasnogovornica džamije.
U zajednici vjeruju da džamija treba biti ono što je bila u vrijeme poslanika Muhameda – mjesto gdje se rješavaju problemi kolektiva i pojedinca. No, sloboda prve liberalne džamije imala je visoku cijenu – sigurnost. U kojoj mjeri, bilo je jasno kada se Seyran Ateş pojavila u pratnji tjelohranitelja. Ranije je bila napadnuta. Zbog visokog sigurnosnog rizika i stalnih prijetnji Ateş i ostalim članovima zajednice, džamija i širi pojas naselja Moabit u centru Berlina su pod nadzorom – 24 sata dnevno.
Budno oko specijalaca u civilu pobrinut će se da niti jedan znatiželjni posmatrač ne prođe neopaženo. Pa tako ni mi. Uprkos fetvama (mišljenje vjerskih učenjaka o tome da li je nešto zabranjeno ili dozvoljeno), kritikama učenjaka, bez obzira na prijetnje i negodovanja, džamija Ibn Rushd Goethe ostaje otvorena. I pod strogim nadzorom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
