Noćna razmjena u najvećem parku u Parizu uz klimanje glavom, prostituka odlazi u grmlje. U Francuskoj je nelegalnije platiti za seksualne usluge, nego ih prodavati ali policija kaže da su većina žena koja ovdje radi, robinje. Nadege, to joj nije pravo ime, bila je jedna od njih.
Nadege, žrtva trgovine: “Ukoliko odete u Vincennes i postavljate pitanja, saznali biste da su devedeset procenata njih robinje. Devedeset procenata.”
Pariska policija se slaže: “Na svaku ženu koja ovdje dobrovoljno pleše, kako kažu, njih devet to ne rade svojevoljno. Tokom dana, park je prekrasno mjesto. Popularno je među šetačima pasa I igračima balote…
Noću postaje mjesto gdje muškarci mogu veoma jeftino platiti za seks. Policija vjeruje da u ovom parku radi 150 robinja. Poput drugih, i Nadege je bila u rukama mreže, kojoj je davala svu svoju zaradu i poput drugih, položila je zakletvu, prije nego je napustila Nigeriju, vezujući sebe za Madam, kroz “juju”, tradicionalni sistem vjerovanja u zapadnoj Africi.
“Zamislite da dajete zakletvu, ležite unutar sanduka, mrtvačkog sanduka…što znači da, ako prekršite pravila, vratit ćete se u sanduk. To je jako moćno”, kazala je Nadege, žrtva trgovine.
Toliko moćno da su tokom ceremonije žene fizički označene, žigosane sa ožiljcima koji ih u Nigeriji identificiraju kao proklete žene. 2017.godine, organizacija Ujedinjenih Naroda za migracije je izjavila da je došlo do povećanja od gotovo 600 procenata u pogledu potencijalnih žrtava seks trafikinga, a da su od žrtava koje dolaze u Evropu preko Italije od 2014.godine, gotovo 80 procenata njih Nigerijke.
Naš kamerman je nosio skriveni uređaj, kako bi mogli čuti kako teku ovi razgovori i odakle te žene dolaze.
Lokalne dobrotvorne ustanove također ističu da su žene, koje se nalaze na ovim ulicama sve mlađe i da je njihova navodna sloboda samo iluzija.
“Nemaju pristup svojim dokumentima, izgubile su identitet. Nemaju više ni svoje godine, niti slobodu…jedina sloboda koju imaju je da budu prostituke i da predaju novac”, kazao je Aurelie Jeannerod, NGO.
“Šokantno je vidjeti koliko se žena ovdje poređalo. Pitali smo policiju kako se ovo i dalje dozvoljava. Oni kažu da malo toga oni mogu uraditi. Žene se plaše da pričaju zbog mreže za koju rade. I kažu da ih veoma često preseljavaju širom Evrope. A kako policija ističe, problem je i u tome što postoji nepresušni izvor Nigerijki, koje se očajnički žele dokopati Evrope”, istakla je Melissa Bell.
“Tek što rasformiramo jednu grupu, to traje maksimalno 24 časa…jer stvaramo vakuum za pojavu nove grupe”, naglasio je Jean-Paul Megret, šef policije u Parizu.
Robinja među tako puno drugih. Nadege kaže da je upravo to bila osam mjeseci. Rođenje njenog sina dalo joj je snagu da se ode skrivati. Ali, ona kaže da niko ne pobjegne do kraja.
“Nema veze šta ću biti sutra, I dalje ću biti bezvrijedna. Jer ne mogu sa ponosom ispričati svoju priču. Ne mogu ponosito reći svijetu ko sam. Uvijek ću biti u mraku. Nije lako kada te transportuju u Evropu kao džak voća I prodaju muškarcima da te kušaju, za novac. Ali, hvala Bogu, ja sam ona koja je preživjela”, kazala je Nadege.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.