SAD je prije svih odgovoran za krize na Bliskom istoku, smatra njemački analitičar Michael Lüders. Izbjeglička drama je "račun za intervencijsku politiku" Washingtona koji nema jasan plan, tvrdi on u intervjuu za DLF.
DLF: SAD će prihvatiti 10.000 sirijskih izbjeglica, 10.000 od četiri miliona Sirijaca koji su u bijegu, to je 0,25 posto izbjeglica. Europa negoduje, neki upućuju na odgovornost Amerikanaca za visoki broj izbjeglica s Bliskog istoka. SAD je, konačno, vodio ratove u Afganistanu, Libiji i Siriji. Glasnogovornik Baracka Obame sada tvrdi da Europa može sama riješiti taj problem. Izvlači li se Washington od odgovornosti?
Michael Lüders: Da, doista je tako. Washington bi mogao preuzeti više odgovornosti. Za krize u regiji je dobrim dijelom odgovorna intervencijska politika SAD-a, koju su Europljani pretežito podržavali. Naravno da su i arapski režimi u visokoj mjeri odgovorni za val izbjeglica. Oni su se pokazali nesposobnima u vođenju konstruktivne politike i kreiranju perspektiva za svoje građane. Zanimalo ih je samo kako zadržati vlast. Ta mješavina je dovela do dramatičnog kretanja izbjeglica koje još ni izbliza nije doseglo vrhunac. Zapravo bi Europljani morali zatražiti od Amerikanaca da preuzmu odgovornost.
DLF:Gdje su Amerikanci, po Vašem mišljenju, pogriješili?
Michael Lüders: Uzmimo za primjer Irak. Najveća greška Amerikanaca nakon rata 2002. godine je bilo raspuštanje iračke vojske i Baatha, stranke Sadama Husseina. Stotine hiljada sunita preko noći su ostale bez posla. Upravo ti suniti danas su kostur tzv. Islamske države države. Bila je to eklatantna greška i nije se to dogodilo prvi put. Tzv. Islamska država država je proizvod SAD-a. Al Kaida i talibani u Afganistanu su nastali kao reakcija na američku intervencionističku politiku, ali se na greškama ne uči, uvijek se iznova čine nove greške. Sada za tu politiku stiže račun u obliku ogromnog vala izbjeglica iz Iraka, Sirije.
DLF:Gospodine Lüders, SAD barem pokušava vršiti utjecaj u regiji. Njemačka se rado drži u pozadini.
Michael Lüders: Problem Njemačke je, ali i problem ostatka Europske unije, što nema vlastitu liniju u politici prema zemljama Bliskog i Srednjeg Istoka. Uglavnom, njemačka politika slijedi američke ideje i planove, oni se provode u djelo ili se to barem pokušava. Postoje dvije iznimke – Njemačka nije sudjelovala u ratu 2003. protiv Sadama Husseina, niti u rušenju Gaddafija. Inače, Njemačka podržava tu politiku i nema hrabrosti korigirati pogrešnu politiku. Aktualni primjer je odluka turske vlade koja vodi rat protiv Kurda, najvažnije grupacije koja ratuje protiv tzv. Islamske države države. Zapravo bi NATO, EU i vlada u Berlinu morali izvršiti pritisak na tursku vladu i reći joj da je suluda ideja ratovati protiv Kurda i reći Ankari da treba učiniti upravo suprotno. Ali, u saveznoj vladi nema niti jednog jedinog političara koji bi Tursku javno kritizirao. To je pogrešna politika i zbog toga plaćamo visoku cijenu u obliku izbjegličkog vala.
DLF: Postoje naznake da bi se ruski predsjednik Vladimir Putin mogao uključiti u borbu protiv IS-a. Nazire li se možda rješenje za Siriju?
Michael Lüders: Kada bi Rusija, Iran, Kina, SAD i Europljani bili složni, onda se taj konflikt ne bi mogao okončati, ali bi ga se moglo ograničiti i držati pod kontrolom. Radi se ponajprije o ključnom pitanju što će biti s režimom Bašara al Asada i kako se želi kreirati politika za eventualno vrijeme nakon režima. Rusija i Iran su signalizirali da su spremni maknuti Asada s vlasti, na primjer zamoliti ga da ode u egzil u Rusiju, ali bi kostur režima ostao, barem u Damasku. Pitanje je hoće li Amerikanci na to pristati. Ali Rusija, baš kao i Iran, jako je zainteresirana da se taj kaos ne proširi, da ne ode u smjeru Kavkaza, da i tamo radikalni islam ne pusti korijenje. Postoji, dakle, zajednička baza za konstruktivnu politiku s Rusijom, ali mora postojati i volja te provođenje zajedničke politike.
DLF:I Vi smatrate da će odluka opet pasti u SAD-u? Washington odlučuje o djelovanju?
Michael Lüders: Washington je najvažniji globalni akter u zemljama Bliskog i Srednjeg Istoka, iako se moć Washingtona ubrzano urušava, dijelom i zbog toga što su mnoge države regije shvatile da postoji veliki jaz između vizije slobode SAD-a i Zapada na jednoj strani, te realne politike na drugoj strani. Nitko ne zna kako će stvari izgledati za tri, četiri ili pet godina u Siriji, Iraku, u regiji. Jasno je da će se humanitarna katastrofa nastaviti. Ne znam kako će Europa postupati ako ljudi počnu bježati i iz Egipta, a to se već nazire. Mislim da bi Europljani trebali jasno definirati svoje vlastite interese, ako treba, i pritom se ograditi od SAD-a.
Michael Lüders je analitičar i jedan od najboljih njemačkih poznavatelja prilika na Bliskom istoku.
