U limbu između slovenskog Šentilja i austrijskog Spielfelda

Svijet 03. nov 201517:34 > 20:08
VLADIMIR SIMICEK / AFP

Izbjeglički kamp u slovenskom Šentilju, na granici s Austrijom već tri sedmice je u funkciji. Da kamp djeluje u savršenom redu slovenske vlasti odlučile su pokazati novinarima u detaljnom obilasku. Ono što i dalje ne funkcioniše jest koridor između dviju zemalja u kojem izbjeglice satima, na hladnoći, bez hrane i vode, čekaju ulazak u Austriju.

Preći sa slovenske na austrijsku stranu višesatna je misija. Izbjeglice čekaju da se isprazne mjesta u kampu u Spielfeldu. Više od pet sati čeka i Jasmine Mohamed, 17-godišnjakinja koja iz Sirije putuje sama.

“Ovdje je jako hladno. Djeca i žene ne mogu ovdje biti toliko dugo. Moraju se ubrzati. Vrijeme je jako hladno”, kazala je Sirijka. Ona je tek jedna od nekoliko hiljada, koje svakoga dana prolaze kroz koridor. Kako Austrija ne prima izbjeglice po noći, mnogi jutro dočekaju na otvorenom, a hrane i vode ovdje nema. Prošle sedmice, zbijeni uz ograde, izbjeglice su pokušale probiti policijski koridor.

“Iako moraju malo čekati, čim pređu austrijsku granicu smještamo ih u šatore. Imamo kapaciteta za 4.000 osoba. U šatorima ima grijanja tako da niko ne bi trebao provesti noć na otvorenom”, kaže Leo Josefus, glasnogovornik policije u Štajerskoj.

Broj izbjeglica često prelazi kapacitete

Slovenska policija poručje da taj problem rješavaju šefovi policija dviju država i da stvari ipak funkcionišu sto metara ispred koridora. Organizuju i ture po šentiljskom kampu, navodeći da ima vode, tri obroka dnevno, odjeće, dvije hiljade ležajeva. No, broj izbjeglica u kampu često prelazi tu brojku.

“Tada obavještavamo austrijske vlasti da imamo pojačan pritok i molimo ih da ubrzaju primanje, jer ne možemo si dopustiti da imamo 3 ili 4 hiljade ljudi. Trudimo se kamp isprazniti da smanjimo brojke”, kaže Miran Šadl, glasnogovornik policije u Mariboru. U kampu je u svakoj smjeni 20-ak volontera. Silvia Haller je uzela godišnji odmor i stigla iz Njemačke.

“Imamo priliku pomoći, a i mi Nijemci smo odgovorni za ove ljude i njihove probleme”, kaže Haller.

“Kada je počeo rat, sve smo ostavili iza sebe. Nemamo se čemu vratiti. Nema posla i morate otići. Zbog rata u Siriji i škole su zatvorene, a ja želim nastaviti svoje obrazovanje. Moja mi je porodica rekla – idi u Njemačku. Možda ćeš tamo biti sigurna. Možda ćeš imati dobar život”, kaže Jasmine Mohamed.

Više o stanju između slovenskog Šentilja i austrijskog Spielfelda pogledajte u prilogu N1 televizije.