Vođe Evropske unije danas će na sastanku u Briselu s turskim premijerom Ahmetom Davutogluom ponuditi "početnih tri milijarde evra" Ankari da zbrine više od dva miliona izbjeglica u Turskoj, ali i da zatvori granice za dolazak migranata i terorista u Evropu i primi nazad migrante koji su iz Turske krenuli u EU, a ne mogu dobiti azil.
“Te pare nisu za Tursku, već za izbjeglice”, rekla je visoka predstavnica EU-a Federica Mogherini, povodom opaski političara i medija da Ankara očekuje još tri milijarde eura za godinu dana i sumnje da će turska vlast moći ili htjeti da sprovede zahtjeve EU-a.
pročitajte još
Turska, članica NATO-a i zemlja na sredokraći sukoba u Siriji i Iraku, zapadnim saveznicima potrebna je i za djelotvorno razbijanje i konačno uništenje ekstremista ISIS-a.
Ankara se našla i na udaru optužbi da pomaže neke ekstremiste unutar Sirije, švercuje naftu ISIS-a i dopušta krijumčarima da uz ogromne zarade preko granice u Grčku, dakle EU, prebacuju stotine hiljada migranata, među kojima su bili i neki teroristi koji su počinili pokolj 13. novembra u Parizu.
Visoki diplomatski izvori su novinarima u Briselu rekli da to nije “truli kompromis”, već da je “Evropa prisiljena i da dijelom stavlja u stranu svoje vrijednosti da bi ostvarila hitne i suštinske interese usred krize s izbjeglicama i suočena s terorističkim napadima i opasnošću”.
“Početnih” tri milijarde eura za nagodbu s Ankarom treba da prikupe sve članice EU-a, u skladu sa svojim bogatstvom – društvenim bruto proizvodom, ali Mađarska i Hrvatska odbijaju da daju novac u tu svrhu, a vode se i rasprave da taj novac ne bude računat kao deficit u budžetima članica Unije.
Ankara traži za uzvrat da EU uvede režim bez viza za turske državljane, a evropska dvadesetosmorica su zasad bili voljni da takvu olakšicu daju samo za poslovne ljude, studente i slične kategorije putnika.
Problem je što Turska koju EU ne smatra “sigurnom zemljom” sa stanovišta vladavine prava i temeljnih sloboda, mora prihvatiti sporazum o readmisiji, prihvatanju nazad onih koji ne dobiju azil u Uniji.
Turska zahtjeva i da se obnove i ubrzaju pregovori o članstvu s EU-om, koji su godinama u zastoju zbog velikih zamjerki Evropljana na vladavinu zakona, građanskih i manjinskih sloboda i gušenja nezavisnih medija.
Godišnji izvještaj Evropske komisije o stanju demokratije u Turskoj je bio veoma nepovoljan, što je izazvalo veliko negodovanje Ankare.
Njemačka, Francuska i Austrija su posebno jasno stavljale do znanja da bi puno članstvo Turske bilo neprihvatljivo jer bi uzdrmalo institucije EU-a, dok je Ankara optuživala EU da je protiv Turske zato što je muslimanska zemlja.
I politički krugovi, poneke vlade i mediji u EU su naročito u posljednje vrijeme oštro kritikovali turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana za uvođenje autoritarne vlasti, djelimičnu islamizaciju zemlje, nastojanje da se uguši svaki zahtjev kurdske manjine za veća prava.
Zatvaranje urednika glavnog turskog opozicionog lista Džumhurijet je dobilo veliki publicitet u evropskoj javnosti, isto kao i ubistvo viđenog kurdskog advokata.
EU i Ankara popodne u Briselu treba da usvoje “akcioni plan” i rokove jasnih i zahtjevnih koraka da se zaustavi nekontrolisani priliv izbjeglica preko Turske u Evropu, da turske vlasti hapse i kažnjavaju krijumčare izbjeglica i migranata, zatvore granicu prema Siriji i Iraku za teroriste i migrante koji ne bježe od rata, već dolaze iz materijalnih razloga.
Iako se očekivalo, u Brisel danas nije došao turski predsjednik i neki zapadnoevropski mediji ocijenjuju da je Erdoan zapao u izvjesnu međunarodnu izolaciju poslije, za mnoge spornog, obaranja ruskog aviona na sirijsko-turskoj granici i “usaglašavanja” vojnih udara nekih zapadnih zemalja s Rusijom, kad je riječ o ključnim ciljevima nanošenja poraza ekstremistima ISIS-a.
Za Erdoana se, smatraju i evropski diplomatski izvori u Briselu, situacija iskomplikovala pošto je Francuska ne samo ušla u neku vrstu vojne koalicije s Rusijom, već stavila do znanja da se, uz strategiju političkog procesa u Siriji moraju objediniti sve oružane snage, uključujući vojsku vlade u Damasku, koje se na terenu bore protiv ključnog uzroka zla, ISIS-a.
Za Ankaru je to veoma nepovoljan zaokret, jer je cilj Turske uništenje režima Bashara Al-Assada i stvaranje “zone bezbijednosti”, odnosno turskog protektorata na sjeverozapadu Sirije, uz uništenje svih nastojanja Kurda da tamo i unutar Turske uspostave bilo kakvu autonomiju.
Kurdi su, međutim, za Francuze i druge zapadne sile, uključujući SAD, kao i Ruse važan činilac za bitku na terenu protiv ekstremista ISIS-a koji izvoze terorizam u Evropu.
Jer Zapad nikako ne želi da u bitku s ISIS-om uključi i svoje kopnene trupe, a bez toga nema konačnog poraza ekstremista, uz uslov da neke moćne muslimanske zemlje i Turska obustave slanje oružja i novca ekstremistima Siriji i da ne trguju ilegalno naftom koju im prodaje ISIS.
Francuski list Figaro, pošto su turski lovci oborili ruski avion, na naslovnoj strani napisao je da “Turska više nije saveznik”, dok je njemački vicekancelar Sigmar Gabriel rekao da je “Erdoan postao nepredvidiv… s njim se ne može računati”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
