"Na meni je učinjena stravična kleveta, osjećam se žrtvom cijeloga društva koje nije voljno ni spremno da me brani i demantuje jednu laž. To je bol mog života zadnjih 15 godina", rekao je Abdulah Sidran u Pressingu na N1 komentarišući situaciju i dešavanja u PEN centru.

Ko će snimiti film, treći dio u kompletnoj trilogiji “Sjećaš li se Doli Bel”, “Otac na službenom putu”, “Prvi put s ocem na izbore”.

“Davao sam svakome scenario, ali se pokazalo da su moji scenariji skupi. Kod mene je znalo biti po 105 govorećih likova i u tom smislu su preskupi za sadašnje naše stanje. Naši ljudi se trude da pišu scenarije u kojima je što manje promjene prostora. “Kod amidže Idriza” je za dlaku pa genijalan film koji je napravljen iz vanjskih potreba, pa se sve događa u kući i ispred kuće. U tom smislu sam izgubljen, propao i nisam za ovoga doba. I nije mi mrsko, jer svojoj djeci u naslijeđe neću ostaviti keš, kuće, već ću im ostaviti divne scenarije nesnimljenih filmova koje će oni za 30-40 godina naplatiti po svjetskim standardima i to će biti fin novac.”

“Večeri sa Sidranom” u Kamernom teatru u Sarajevu je nazivao generalnom probom komemorativnog skupa kada ode pjesnik. Sada ima “Sidran u podne” performans svake subote. Šta je to, ako je do sada bila generalna proba komemorativnog skupa?

“Umorio sam se od kazivanja vlastite poezije. To je pojava kod pjevača, a pokojni Kemo Monteno mi je jednom prilikom rekao: “Avdo najteže mi je kad mora pjevati”. Kroz decenije bavljenja poslom dođe do zasićenja. Ja od Vječne vatre do Baščaršije, idući sa Borom Spasojevićem, treba mi 3,5 sata. Toliko nas ljudi čupa za rukav da s nama nešto pričaju. Zato sam napravio subotom za te ljude u 12 sati, da dođu i pitaju šta god treba. To se razvilo u lijepa druženja. Naša druženja su počela ličiti na druženja iz romana Fahrenheit 451 sa zatvorenom grupom ljudi. Liči jer je kultura je u autu, kultura je jedna grozota.“

Kakva je situacija u PEN centru? Sidran je, podsjećamo, praktično izbačen. Prvo je izašao sam, a kada se pokušao vratiti nisu ga htjeli primiti. Izašao je jer je bio izrevoltiran kolegama koje nisu stale u njegovu odbranu nakon medijskih napisa da je tokom rata svojim tekstovima dao alibi za zločine nad sarajevskim Srbima.

“Na meni je učinjena stravična kleveta, osjećam se žrtvom cijeloga društva koje nije voljno ni spremno da me brani i demantuje jednu laž. To je bol mog života zadnjih 15 godina. To je književna ništarija sumnjivog morala izrekne za mene da sam činio nešto što je nezamislivo i što cijelo Sarajevo zna da ne može biti niti je bilo. U prvostepenoj presudi se kaže da to nije kleveta, već njegov vrednosni sud. Kako može biti vrednosni sud, ako kaže da sam podstrekivao na ubijanje sarajevskih Srba. To je stravično.

Neću umrijeti dok tu klevetu ne skinem s leđa. U suprotnom, moje unuke i praunuke neće pitati je li ili nije, već će reći “to je onaj što je njegov djed ubijao sarajevske Srbe”. To je sramno za PEN i ostale. PEN je pravno nepostojeća ustanova jer šest godina nisu održali regularno skupštinu, a po zakonu ko dvije godine ne održi skupštinu proglašava se nepostojećim.”

U najnovijoj knjizi na sceni je cenzura što nije česta pojava.

“To treba pitati vlasnike Buybooka. Izbačeno je desetak tekstova u kojima sam govorio o monopolu koji drži ta grupacija ljudi, sa imenima i prezimenima. Dalje to ne bih dirao. Ako oni drže monopol, a drže na svakoj kasi iz koje žalosni i jadni izdavači koji su u bijednoj poziciji, ko danas na knjizi može zaraditi? Ne smije rizikovati da mu ovaj zavrne pipu, a zavrnut će ako vidi da je objavio tekst u kojem ga nazivam književnom mafijozom. Nisam se ljutio na njih, samo sam tražio da se unese ta bilješka.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.