Ove godine Senada Gerović ukopaće brata. Prije dvije godine ukopala je oca. Da nje nema, kaže, niko od njene mnogobrojne porodice koja je ubijena u srebrničkom genocidu ne bi mogao biti identificiran i ukopan. Zato je ona preživjela, ali nije lako:

“Nekad dobro, nekad loše, a sad pogotovo pred 11. loše. Nema dana da ne oplačem, da ne mislim. Mislim da ću preživjeti kad odem tamo pošto nemam ni brata ni sestre više, oca i mati sam ukopala. Amiđe, tetiće, dajđiće, sve pokopala, teško se osjećam. Ali život mora ići ide dalje. Moram da živim, da ostanem sa svojom djecom dalje. Kad Bog odredi da odem, elhamdulillah”, kaže Senada.

Ona se sa suprugom među prvima vratila u selo Glogova desetak kilometara od Srebernice. Na početku je bilo provokacija, zastrašivanja, no “izdržava se”.

“Morao si da opstaneš, ali ovo je težak život za povratak. Gdje odeš, maltene, šutnu te nogom. Nemaš nikakva prava Jedino što zaradim svojim prstima tim se hranim al’ eto. Dobro je opet elhamdulillah, tu su djeca. Biće dobro”, dodala je žena.

Glogova je prije rata brojalo blizu 500 domaćinstava, danas ih je 200. Ovo mjesto u javnosti postalo je poznato nakon rata jer je ovde pronađena jedna od prvih primarnih masovnih grobnica, no danas je poznato i kao mjesto intezivmog povratka.

Ispred lokalne džamije spomenik civilma koji su ubijeni na samom početku rata. 9. maja 1992. streljana su 64 nenaoružana bošnjačka civila. Gotovo sve kuće u Glogovi su u ratu minirane, većina je danas obnovljena.

“Vjerovatno su naše želje veće od onog što se ovde dešava. Nisam zadovoljan zato što je ovo mjesto izuzetno bez obzira na sve što se desilo. Nisam zadovoljan što se nije vratio veliki broj ljudi i što neki kažu da se nikad neće vratiti. Što ih kopaju tamo. Ovde mjesta ima. To je gubljenje tragova svih nas”, kaže Haris ef. Čomić.

U Glogovu bi se uskoro mogao vratiti Mehmed Ramić koji danas sa suprugom živi u Vogošći jer su tamo djeca i unučad. No njegova poluobnovljena kuća i danas je više puna nego prazna. Pred 11. juli uvijek je tu s porodicom i prijateljima.

“Pa znači mi to da se ne zaboravi, da moja unučad zna za to kroz šta smo prolazili, šta se sve događalo. Narod ovdje živi od svog truda, to im je glavni izvor prihoda. Mi ovdje dođemo da se odmorimo, uglavnom tamo su djeca zaposlena, nas dvoje sa njima, ali vratićemo se”, kazao je Mehmed.

Bratunački imam Elvir efendija Hodžić ipak podsjeća:

“Ovdje Bošnjaci gotovo da nisu postojali kada sam ja došao prije 14 godina. Nijedna kuća, nijedan vjerski objekat, čak su i mezari bili pobacani u rijeku Drinu. Mi smo obnovili samo ono što je nastradalo i bez obzira na sve opstrukcije – segragaciju u školama, uzimanje prava na zaposlenje možemo reći da je povratak ipak uspio. Danas živimo od dobro organizirane poljoprivrede. Sve što se proizvede, to se i otkupi”, istakao je efendija.

Sigurnosna situacija je danas dobra, kao i odnosi sa komšijama Srbima koji žive u okolnim selima, no mnogo toga ovisi od politike na visokom nivou, upozorava Haris ef. Čomić:

“Situacija je promjenjiva. Odnosi su bolji onog momenta kada se politika malo izmakne, a kada politika pusti korijenje svoje, onda tu život dođe do destrukcije, pa se događaju incidenti prijetnje i jednih i drugih. Ponovno se vraća ona ista slika, a to ljudima nije potrebno ovdje”.

Glogova ima šansu, jer se ljudi ipak vraćaju. Život jeste težak, no kako nam je kazala i Senada Gerović mora se početi od nečega, jer izbora nema. Njen sin pri kraju je studija agronomije, odlučan da svoje znanje i mladost podijeli sa Glogovom i nije jedini .

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.