Počitelj je godinama pravi mamac za turiste. Magistralnim putem koji prolazi uz ovo mjesto sa živopisnim kulama, tvrđavama i kamenim kućama godišnje dođe približno 100.000 turista, ali bez dužih zadržavanja.

Hajrija Dizdar otvara nam vrata porodične kuće u srcu Počitelja. Priča nam kako tu živi već 15 godina, no žalosti je to što su uslovi za život, rad i opstanak u ovoj sredini vrlo teški.

“Teško ljudi žive, nemaju od čega živjeti, prodaju ove fišeke, niko nije u penziji. Prvo nemamo prodavnice nikakve, ja idem u Čapljinu da kupim kruh“, rekla je Hajrija Dizdar.

Svakodnevno joj dolaze brojni turisti, no kaže kako ostaju iznenađeni prizorom ruševine koja se nalazi u njenom dvorištu.

“Njima je to toliko čudno i teško kako se to nije napravilo, i sad ova kuća u centru grada prođu kraj nje i pitaju se zašto se nije napravilo“, kazala je Hajrija Dizdar.

No osim ruševina, sliku kvari i gomila razbacanog otpada, zarasla trava, u starom gradu nema rasvjete. Mještani Počitelja žale se i na to što se ulaz u grad ne naplaćuje, kao i ni parking. Nema ambulante niti javnog toaleta.

“Koji broj turista danas, mi nemamo šta njima ponuditi , zaista nemamo, osim pukog slikanja, i evo ove žene što prodaju voće“, izjavio je Dževad Ibrulj, Udruženje građana Počitelj.

Svih problema i neiskorištenih potencijala svjesni su i trgovci,kojima su ulični štandovi glavni izvor zarade. Pored loše prodaje, ovih dana s obzirom na to da nemaju dozvolu za rad, muku muče i sa inspekcijom.

“Kome smo se god obratili niko nije nadležan za naš problem, mi apsolutno ne znamo šta da radimo, kome da se obratimo, nas je ovdje desetero i svi od toga živimo, školujemo svoju djecu“, mišjenja je Indira Basarić.

Arsisa Jazvin kaže: “Mi živimo u ovom gradu, u ovoj ulici, mi je kitimo, da nas nema ne bi bilo veselja, grad bi bio pust, tmuran“, dok Razija Kajtaz naglašava: “Počitelj je prije bio biser ja sam znala brisati otiračem stepenice.”

A da je biser i danas, mišljenja su umjetnici koji ovih dana tokom Likovne kolonije borave u Počitelju. No, organizatori ove kolonije kažu da pamte bolja, prijeratna vremena, ali vjeruju i u bolje dane.

“Stvarno se nadam da će se to riješiti, Počiteljci su jako vrijedni ljudi, i oni pokazuju kad imaju najmanje novca da će najviše raditi“, rekao je Denis Jeina, menadžer Udruženja likovnih umjetnika BiH.

Iako preciznih statistika nema, godišnje ovo mjesto posjeti približno 100.000 turista. Gosti obično dođu iz Mostara ili Dubrovnika sa turističkim agencijama koje to naplaćuju, ali bez dužih zadržavanja.

Turista iz Engleske: “Nismo imali šansu da vdimo sve, ali dovoljno je 20 do 30 minuta za ovo mjesto, jer i prodavači bi mogli nešto uraditi po pitanju bolje ponude.”

Turista iz Francuske: “Parking bi mogao biti bolji, nema puno mjesta, busevi ne mogu prići. Inače, ostaje ovdje najduže pola sata i idem dalje.”

I dok turisti nakon kraćeg zadržavanja u Počitelju odlaze na druge turisičke destinacije na kojima će vjerovatno ostati nešto duže. Ovaj kulturno-historijski spomenik ostaje zaboravljen.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.