Srbija bruji od reakcija nakon izjave ministra spoljnih poslova Ivice Dačića da je Haški tribunal presudom bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću priznao kako u genocidu i ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini nema krivice Srbije i Slobodana Miloševića. U BiH trenutno nema rekacija zvaničnika.
Dok nekada bliski saradnici bivšeg predsjednika Srbije i haškog optuženika na izjave Ivice Dačića o nevinosti Srbije i Slobodana Miloševića tokom ratnih dešavanja gledaju kao na neprikosnovenu istinu, drugi su stava da su takve riječi negativne i da će odjeknuti regionom.
“I odjeknuće jako negativno i u Evropi jer ovo jeste prva Vlada koja želi evropske integracije i ljudi će postaviti pitanje kakav je to ministar spoljnih poslova te Vlade i jedan od ministara koji viču – Milošević je heroj, Milošević je nevin”, kaže Žarko Korać, poslanik u Skupštini Srbije (LDP/SDA).
“Slobodana Miloševića niko ne treba da rehabilituje. On je iza sebe ostavio to što je ostavio i on je pozitivna politička ličnost i on će biti u istoriji kao takav tretiran i dokazan i o tome više ne treba komentarisati”, kaže Milutin Mrkonjić, poslanik u Skupštini Srbije (SPS)
Zvanična politika u Bosni i Hercegovini trenutno je bez komentara. Takvoj izjavi Dačića “vjetar u leđa” zapravo je dao publicista i pisac Nik Klark nedavno iznesenim stavom na svom blogu. Za profesora međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i dobre poznavaoce haških procesa to je potpuno irelevantno mišljenje.
“Čak i kad bi hiljade takvih ljudi širom svijeta davali izjave postupak postoji kad se utvrđuje krivica i ide jednim tokom – lice se sasluša, provedu se dokazi, utvrdi se njegova krivica i tek drugostepena presuda znači njegovu krivicu. U ovom slučaju – nema postupka, nema lica, nema suda koji postupa, dakle odlučivati o krivici ili nevinosti čovjeka koji više nije među živima je apsurdno”, kaže Zarije Seizović, profesor međunarodnog prava.
“U presudi je navedeno u jednom paragrafu da Vijeće nije vidjelo dokaze koji se odnose na umješanost Slobodana Miloševića u udruženi zločinački poduhvat. Ti dokazi u predmetu protiv Karadžića nisu prezentirani jer je najverovatnije tužilac smatrao da nije ni potrebno. Radi se o tome da se tužilac fokusirao na odgovornost Radovana Karadžića za djela za koja smatra da ih je on učinio”, kaže advokatica Vasvija Vidović.
Slobodan Milošević umro je bez presude haškog tribunala, ali je u pravnom smislu postupak polučio tzv. međupresudu.
“Nakon izvođenja dokaznog postupka tužilaštva u junu 2004. godine je donesena tzv. Međupresuda. Ustavri o čemu se tu radilo – da je odbrana samtrala da je nakon svih dokaza tužilaštva nije dokazana krivica optuženog tako da bi on trebao biti oslobođen i bez iznošenja bilo kakvih dokaza. Vijeće u predmetu Slobodana Miloševića se nije složilo s tim. Oni su smatrali da nakon dokaza tužilaštva ima dovoljno dokaza koji potkrepljuju da je Milošević bio član udruženog zločinačkog poduhvata na području Bosne i Hercegovine”, kaže Denis Džindić, urednik BIRN BiH.
Dok je priča o nevinosti Srbije i Slobodana Miloševića za njegove sljedbenike “konačna istina” za druge je samo politički trik pokušaja rehabilitacije haškog optuženika koji je 2006. umro tokom suđenja za genocid i ratne zločine na području Bosne i Hercegovine, te Hrvatske i Kosova.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
