Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović uputio je pismo visokom predstavniku Valentinu Inzku i ambasadorima zemalja i organizacija članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH, koje prenosimo u cijelosti.

„Kao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjednik Hrvatskog Narodnog Sabora Bosne i Hercegovine i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u čije primarne obveze spada skrb o legitimnim interesima i potrebama Hrvata, jednoga od tri konstitutivna naroda u BiH, obraćam se vama kao ovlaštenim predstavnicima država koje nose neporecivo najveći dio međunarodne odgovornosti za postojeće stanje u Bosni i Hercegovini, uključujući i pitanje ustavno zajamčene ravnopravnosti njenih konstitutivnih naroda.

Obraćam vam se u trenutku u kome su predugo taloženi i nerješavani sustavni problemi ove zemlje, po tko zna koji put, na dramatičan način došli do izražaja i ugrozili ne samo političku stabilnost i budućnost BiH, nego i stabilnost cijele regije.

Zbog sustavne i povremene eskalacije spomenutih problema, te zbog težine posljedica i rizika koje u ovom trenutku proizvode, kako za Hrvate tako i za BiH u cjelini, osjećam potrebu i na ovaj način ukazati na karakter i genezu tih problema, a posebice na odgovornost svih aktera koji su doveli do njihovog nastanka, održavanja i pogoršanja. 

Ozbiljnost situacije, kao najodgovornijeg političkog predstavnika bosanskohercegovačkih Hrvata, obvezuje me da jasno i glasno izrazim političke stavove ogromne većine moga naroda kojeg predstavljam.

Neosporna je činjenica kako su Hrvati, unatoč Ustavom zajamčenoj punoj jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda BiH, u posljednje dvije decenije sustavno lišavani svojih legitimnih prava koja su u pravnom smislu nedvojbeno zajamčena Daytonskim, a prethodno i Washingtonskim sporazumom.

Podsjećam vas da su države koje predstavljate jamčile provođenje tih sporazuma kojima je prekinut razarajući rat u BiH i koji su temelj njenog ustavnog poretka i suvereniteta.

Primjeri lišavanja Hrvata elementarnih političkih prava čvrsto utemeljenih na ustavnoj kategoriji konstitutivnosti naroda u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, na žalost su izrazito brojni.

Ovdje navodim samo najdrastičnije:

– Nelegitiman izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka u dva mandata, omogućen drastičnom zlouporabom odredaba postojećeg Ustava i Izbornog zakona kroz političke postupke oštro suprotstavljene samom Ustavu i odredbama o ravnopravnosti naroda. Bošnjaci, naime, mogu presudno utjecati na izbor Hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Faktički, mogu potpuno samostalno, bez ijednog hrvatskog glasa izabrati Hrvatskog člana Predsjedništva BiH, dok Hrvati ne mogu na bilo koji način bitno utjecati na izbor Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

– Teške zlouporabe amandmana na Ustav Federacije BiH i Izborni zakon BiH koje su donijeli inozemni dužnosnici, a koji su rezultirali sastavljanjem vlada toga entiteta suprotno političkoj volji legitimnih političkih predstavnika najmanje 70 % Hrvata u BiH. Podsjećam vas da su danas i dalje na snazi sporna pravila po kojima bošnjačkim glasovima može biti izabrana 1/3 izaslanika u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, dok je 1/3 po klubovima dovoljna za imenovanje Predsjednika i Vlade FBiH (podsjećam na takozvane vlade Alijanse i Platforme). Neprihvatljiv je rizik da, ukoliko Bošnjaci tako odluče, Hrvati nemaju

utjecaj na odlučivanje u Domu naroda Parlamenta FBiH, a time niti na izbor i imenovanje Predsjednika i Vlade FBiH.

– Nametnute izmjene Ustava FBiH kojima je ravnopravna zastupljenost Hrvata u tijelima izvršne vlasti Federacije i njihova mogućnost ravnopravnog odlučivanja u tim tijelima stavljena u izravnu ovisnost o volji političkih aktera koji predstavljaju interese Bošnjaka. Ukoliko Hrvati i uspiju imati svoje legitimne predstavnike u Vladi FBiH, kao što je to trenutno slučaj, postojeća pravila i odnos snaga u Vladi tog entiteta stavlja ih u inferioran položaj, jer Vlada FBiH može donositi sve odluke bez njihovih glasova, dok, s druge strane, niti jedna njihova odluka ne može biti usvojena bez pristanka bošnjačkih ministara u Vladi FBiH.

– Zlouporabe spomenutih institucionalnih promjena na način koji izravno šteti egzistencijalnim interesima Hrvata, od nepravedne raspodjele prihoda od neizravnih poreza, preko prostornog planiranja i neravnopravnosti na razini Javnog RTV sustava, pa do uspostave neustavnih ministarstva u Vladi Federacije BiH i općenito uzurpiranja županijskih nadležnosti u korist entitetske razine vlasti na kojoj bošnjački politički predstavnici mogu suvereno i samostalno odlučivati i vladati.

Obzirom da niti jedna od spomenutih anomalija nije nastala voljom legitimnih predstavnika Hrvata, već upravo suprotno njihovim snažnim prosvjedima i mnogo puta ponavljanim energičnim pozivima da se pobrojane zlouporabe eliminiraju, u cijelosti odbijam bilo kakvo pripisivanje odgovornosti Hrvatima za aktualnu krizu u FBiH i BiH. Tu krizu nedvojbeno smatram izravnom posljedicom simultanog i sustavnog provođenja separatističkih i unitarističkih politika koje ne ugrožavaju samo jednakopravnost i konstitutivnost Hrvata, već i elementarnu stabilnost, pa i opstojnost BiH kao države.

S punom odgovornošću tvrdim kako hrvatska politika u BiH u sebi nema elemenata separatizma niti unitarizma, već čvrsto i dosljedno zagovara kombinaciju konsocijacijskih i federalističkih načela ustroja koji jedini mogu osigurati održivost BiH, te punu konstitutivnost i jednakopravnost na cijelom njenom teritoriju, ne samo pripadnicima tri konstitutivna naroda nego i svim građanima BiH koji se ne smatraju njihovim pripadnicima.

Jednakopravnost se može ostvariti na više načina i kroz više različitih modela. Jedan od njih je unutarnja teritorijalna reorganizacija Federacije BiH, drugi dosljedna federalizacija cijele BiH kroz uspostavu tri ili više federalnih jedinica u kojima bi sva tri naroda bili konstitutivni, ali u kojima bi na simetričan način jedan od konstituivnih naroda imao većinsku poziciju.

Hrvatsko pitanje se može riješiti i bez teritorijalnog preustroja. Za to je dovoljno kroz ustavne i promjene izbornog zakona vratiti dio prava koja im je pružao Washingtonski sporazum, odnosno tekst izvornog Ustava Federacije BiH. Pri tome, one reforme koje su bile pozitivne i nisu kompromitirale konstitutivnost ne treba dovoditi u pitanje. 

Danas Hrvati nemaju nikakve mogućnosti utjecati na prekid političkih procesa pogubnih za opstojnost BiH (politike podjela i unitarističko-asimilacijske politike),  pa čak ni ravnopravno odlučivati o svojoj političkoj sudbini. U sadašnjim okolnostima put kojim ide BiH jednostavno ne ovisi o Hrvatima, čega su žrtve i oni sami i njihova država BiH koju kao konstitutivan i državotvoran narod priznaju, poštuju, vole i grade.

Upravo Hrvati Bosne i Hercegovine, usuđujem se reći jedini iskreno, svoju domovinu vide isključivo kao zemlju vrijednosti koje baštini Europa, a osobito Europska unija kojoj toliko težimo i želimo biti dio. Upravo to i jeste bio motiv da upravo mi budemo pokretači i nositelji ovoga zahtjevnog procesa integriranja, kao jednog od najbitnijeg čimbenika koji će jamčiti stabilnost i opstojnost BiH.

Srdačno vas pozdravljam u nadi da ćete u cijelosti sagledati ozbiljnost postojeće situacije u BiH, njenu ukupnu pozadinu i rizike koje proizvodi, kao i da ćete uvažiti značaj gore navedenih načela i institucionalnih mehanizama za trajnu stabilizaciju prilika u BiH, kako bi ova zemlja konačno mogla dati svoj puni doprinos regionalnoj i europskoj stabilnosti, navodi se na kraju pisma hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića upućenog visokom predstavniku i veleposlanicima zemalja i organizacija članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.